Recenzije gradskih fast-foodova – gdje se najbolje jede u Zagrebu

"Sve ulazi s hranom" i "Ono smo što jedemo" - sigurno ste čuli za ove dvije izreke. Zato nikako ne preporučujem često konzumiranje jela iz fast food-ova. Pogotovo teške, začinjene hrane i slatkiša. Najbolje je jednom ili dva puta tjedno osobno otići na tržnicu, izabrati svježe namirnice i sam si pripremiti kvalitetan, nutricionistički bogat obrok. No ponekad, ili uslijed manjka vremena ili zbog želje za gotovim možemo si dopustiti prehrambenu digresiju u obliku ćevapa, lignji ili pizze.

Za ovu recenziju zagrebačkih fast foodova izabrao sam slijedećih 6 lokala: pečenjara Sport na placu u Utrini (ćevapi), pečenjara Cvjetno u Cvjetnom naselju (ćevapi), McDonalds Dubrava (hamburger i cheeseburger), restoran Muring na 5. katu Porezne uprave na Av. Dubrovnik (pržene lignje), restoran Mimice (pržene lignje) i pizzeriju Verona Duo u Dubravi (slavonska pizza).

Morate paziti kad naručujete ćevape da vam ne umoče lepinju u mast. To mi se dogodilo par puta a između ostalih mjesta i u pečenjari Sport. Što onda napravim? Bacim lepinju u smeće. Što ću drugo kad takva lepinja nije jestiva. Mast se cijedi sa nje i čim ju stavim u usta dođe mi muka. Kao da umočite krpu u vodu pa idete brisati vlagu njome. Odonda redovno upozoravam osoblje gdje god naručujem ćevape da želim suhu lepinju. Cijena velike porcije ćevapa u pečenjari Sport, na placu u Utrini, jest 50kn što nije malo. Dobri su im ćevapi i dobije se puno luka ali u Zagrebu možete proći i za manje novaca a pojesti veliku porciju, podjednako ukusnih, ćevapa kao što ćete imati priliku pročitati u narednom odlomku.

Kaže mi kolega da nam ide uzeti za gablec ćevape iz pečenjare Cvjetno, u Cvjetnom naselju. Odgovorim mu: super, taman mislim napisati recenziju zg fast foodova, uzmi meni veliku porciju s lukom i - suhim lepinjama. Koliko novaca? 40kn? Ok. Dođu ćevapi i, kao što napisah u prethodnom odlomku, podjednako su ukusni kao i oni za 50kn. Razlika je što se u Cvjetnom dobiju ploške a u Sportu komadi. Nisam vagao ali pretpostavljam, oslanjajući se na vizualnu usporedbu i osjećaj sitosti nakon jela, da je težina korištenog mesa otprilike ista. Pa i da je malo manje u Cvjetnom - razlika u cijeni od 10kn sasvim opravdava eventualnu diskrepanciju i još ste uštedjeli barem 5kn.

Ne jedem često u McDonaldsu ali ponekad navratim i uzmem obične hamburgere, čija cijena je 12kn po komadu, jedan ili dva cheeseburgera, isto 12kn po komadu, i veliku kavu - isto nekih 12kn. Sve po 12kn! Izbjegavam sve ostalo. Možda dodam malu porciju pomfrija. Davno prije sam znao posegnuti za Big Macom, Royal Cheesom ili McCountryem ali više ne, ni u ludilu, jer ne mogu smisliti one njihove umake. Ako se zamjerite osoblju - njihova pljuvačka će proći neprimijećeno. A nisu ni bogznašto ti umaci. Kladim se da bi sam složio bolji umak u 5 minuta pod uvjetom da imam na raspolaganju sve potrebne sastojke. Nemaju čačkalice u McDonaldsu! Tražio sam čačkalicu, nakon jela, u više njihovih podružnica (Dubrava, Kvaternikov Trg, Jurišićeva) ali ih nemaju - uopće. Štede - na čačkalicama. Uzeo bi pakiranje čačkalica i odgovornima, vjerojatno upravi firme, napravio akupunkturu mozga. Što mi se dogodilo zadnji put? Odem u McDonalds Dubrava i potrošim 62.50kn. Standardno, uzeo sam hamburgere, cheeseburger, mali pomfri i kavu. Pazite ovo, djelatnica, sudeći po radnoj odori poslovotkinja, prvo mi stavi stvari u škarnicl. Ja ju pitam kako ću nositi kavu u škarniclu? Zamolim ju vrećicu sa ručkama. Ona se počne žaliti da ih imaju malo i da mi ne može dati. Znači štedite i na papirnatim vrećicama? Na čačkalicama i na papirnatim vrećicama štede. Tek nakon mojeg inzistiranja uzme vrećicu i mrzovoljno mi nabaca stvari u nju. Uzmem vrećicu, pozdravim i odem. Putem vidim da se kava počela razlijevati. Nasred ulice, po zimi na -10, morao sam preslagivati artikle. Kava je namočila hranu i vrećicu. Shvatim u čemu je problem: djelatnica nije dobro uglavila kavu u kartonski nosač te čak nije nosač postavila u horizontalan položaj već je bio ukošen u vrećici. P**** joj materina. Došavši doma uputio sam e-mailom pisani prigovor sa navedenim brojem računa i priloženom fotografijom kao dokazom svojih tvrdnji. Možda dobijem odgovor - ako ne i satisfakciju u vidu npr. besplatnog menija istog sastava. Ono što mi se sviđa u McDonaldsu su čisti, uredni toaleti u kojima nikada nije ponestalo wc papira ili sapuna.

Na 5. katu Porezne uprave na Av. Dubrovnik, gdje je prije bio restoran Pleter, sada se nalazi, manje poznati, restoran Muring. Tamo volim pojesti lignje - nekada uzmem pržene a nekada sa žara - ali i druga jela. Cijena lignji sa prilogom je 55kn a miješana salata je 5kn. Zadovoljan sam kvalitetom i rado se vraćam u Muring ali mi se čini, imam fotografije za usporedbu, da je porcija sa žara dosta manja od porcije prženih što sam uvidio i po osjećaju sitosti nakon pojedenog obroka. U svakom slučaju, preporučujem njihove lignje - pogotovo pržene kojih ima evidentno više u porciji od onih sa žara.

Kultni restoran Mimice, u koji je volio navraćati i pokojni, prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman te niz drugih istaknutih političara i osoba iz javnog života, nalazi se u Jurišićevoj. Cijena lignji je 59kn a - ne dobije se prilog. Samo kriška-dvije limuna i par šnita kruha. J*b*g* kad tu plaćaš renome što je sasvim uobičajena stvar na tržištu. Ipak se neki žale na visoku cijenu. Nije ni meni drago što plaćam 59kn za pržene lignje bez priloga ali tako je kako je. Nitko te ne sili da ovdje jedeš. Uostalom, imaju u ponudi odlične ribice koje možeš pojesti za cca 45kn - sa uključenim prilogom, što zapravo često i činim jer su mi lignje skupe. Lignje si samo ponekad dozvolim. Uvijek kad navratim u Mimice ugodna je, mirna atmosfera i volim popričati sa legendarnim vlasnikom - po čijem prezimenu je nazvan restoran. To je, naravno, Ante Mimica. Na upit konobarici zašto nemaju lignje sa žara -odgovoreno mi je da oni samo frigaju (prže).

Za kraj ove recenzije ostavio sam pizzeriju Verona Duo, u Dubravi, iz koje znam naručiti slavonsku pizzu čija cijena je 55kn. Pizza je pečena u krušnoj peći i meni osobno je prilično ukusna. Ima sve sastojke koje mora imati pizza slavonskog karaktera: kulen, feferoni, papar, ljuti umak od rajčice - te šunku i sir, i tijesto kao bazu. Možda nije najbolja pizza, koja se može pojesti u Dubravi, no desetak puta sam ju naručivao i nikada nisam imao razloga za pritužbu.