Sve učestalije dojave o postavljenim bombama – tko i zašto unosi nemir među hrvatske građane

Sve učestalije dojave o postavljenim bombama – tko i zašto unosi nemir među hrvatske građane

Sve su učestalije dojave o postavljenim bombama u hrvatskim gradovima a nisu pošteđene ni druge zemlje regije pa isključujem lokalno obilježje dojavitelja osim ako se radi o više počinitelja. Pregledom Interneta unazad godinu dana nalazim čak tri žarišta: Lipanj, Listopad i Prosinac 2022. U Listopadu odgovornost je preuzela "Vojska Strelkova i Limonova" a u Prosincu se pojavljuje naziv "Ressistance". Infantilni odabir imena ukazuje mi da se vjerojatnije radi o neodgovornim pojedincima anarho-liberalnog profila, redovnim uživateljima narkotika i propalim studentima društvenih znanosti nego organiziranoj skupini kojoj je cilj sustavno širenje nelagode - ne straha jer se nijedna dojava do sada nije pokazala istinitom.

Objekti gdje su navodno postavljene bombe najčešće su državne institucije i trgovački centri ali vidim da se u 2022. pojavljuje i aerodrom dr. Franjo Tuđman. Svim slučajevima je zajedničko da se radi o mjestima okupljanja većeg broja osoba što govori da je počinitelj pomno odabrao lokacije svojih dojava. Očita je ozbiljna namjera unošenja panike.

Ponekad se počinitelj otkrije brzo kao u slučaju jednog zagrebačkog maloljetnika, koji je dojavljivao o postavljenim bombama u nekim gradskim školama, ili zaštitara zaposlenog u trgovačkom centru kojemu se nije dalo raditi pa je lažno dojavio o postavljenoj bombi tamo gdje je zaposlen. To su neozbiljni ljudi koji su djelovali impulzivno, ne planirano i morali bi biti blaže tretirani. No kada se dojavitelj kontinuirano služi sofisticiranim elektroničkim sustavima, npr. proxy siteovima, kriptiranim browserima, mail aplikacijama i hackiranim smartphoneovima, kako bi maskirao svoj identitet - takve situacije se moraju shvatiti najozbiljnije. Iako ne znam kako će domaća policija "probiti" dostupne enkripcije. Za pothvate tog kalibra moraš biti agencija FBI razine i čak involvirati vanjske stručnjake za cyber kriminal te koristiti usluge svjetskih teleoperatera i backboneova. Definitivno izvan domašaja domaćih snaga reda. Europol, možda, ako se radi o teritoriju EU. Što ako je izvor u Rusiji, Sjevernoj Koreji ili Kini? Ni Indija i njeno susjedstvo mi ne ulijevaju povjerenje kao informatički sigurne zemlje. A i neki dijelovi Afrike bi mogli biti rizični. Gdjegod je izražena korupcija može postojati server prijavljen na tkc mrežu pod lažnom adresom odnosno lažnim IP-om. Ili neprijavljeni server tzv. infiltrator. Tko će to otkriti? Moraš fizički ući u dotičnu državu da provjeriš spojeve na licu mjesta. Evo primjer: nedavni slučaj u Rusiji kada je čovjek koristio anti-Korona zdravstvenu infrastrukturu za "rudarenje" kriptovaluta. Znači, ti on-line vidiš medicinsku ustanovu. A tamo može biti ilegalni "rudnik". Ili teroristička ćelija.

Ono što se da napraviti jest skala serioznosti dojava o postavljenim bombama. To znači da ako prijavitelj ne postoji u registru znanih terorističkih organizacija i ako ne potkrijepi svoju dojavu nečim opipljivim npr. ne kaže o kakvom se eksplozivu radi - takve dojave bi samo trebalo evidentirati bez ikakvog postupanja. Stavimo se na sekundu u ulogu dojavitelja: ako je naša namjera autentična onda ćemo biti spremni pružiti neki detalj kako bi policija ozbiljno tretirala našu prijetnju. A da bi prijetnja bila ozbiljno tretirana mora zadovoljiti još jedan kriterij psihološkog karaktera - mora biti izrečen motiv ili zahtjev. Kakve su to dojave gdje netko nazove, kaže da je bomba postavljena i gotovo. Kakva bomba? Što želite? Sama činjenica dojave mi djeluje nezrelo. Naravno, do uvođenja spomenutih pravila policija će svaku dojavu shvaćati maksimalno ozbiljno i najčešće trošiti svoje dragocjene resurse - uzalud.