Isus je nosio tenisice? Kako nam religiozna obuća pomaže u trčanju.

Kako mogu znati da li je Isus nosio tenisice? Nemam vremenski stroj da se vratim u prošlost i vidim. Ali. Postoji alternativna metoda. Pogledati ću Pasiju i okrenuti fokus ka stopalima likova. Da li nam religiozna obuća može pomoći u trčanju? Još nije provedena nijedna ozbiljna studija pa nam jedino preostaje da probamo sami.

Moj izbor je pao na: Nike-ice sa potplatima ispunjenim "svetom" vodom, 3000 $ za par, visoke, kožne cipele sa kršćanskim motivima, prihvatljivih 70$ za par i flip-flopke (natikače) sa motivom Bogorodice iz Guadalupea, čija cijena je 30$ za par. Nike-ice i flip-flopke su univerzalne, a cipele dolaze u ženskoj i muškoj izvedbi.

S obzirom da bi bio sretan da uopće uspijem otrčati maraton u flip-flopkama, a u visokim, kožnim cipelama da pretrčim 100m bez da se polomim, mislim da jedino ima smisla testirati Holy Water sneakersice. Samo da nađem te novce: 3000$ za par. S tim da su već odavno rasprodane što će cijenu u preprodaji sigurno dići na 5000$. Znam! Poslati ću novinarski upit proizvođaču da li mogu za potrebe ovog članka iskušati dotični model. Do tada jedino mogu sanjariti kako popravljam vlastite trkačke rekorde koristeći vjerske artefakte. Isus će mi dati krila! Ubacujem u šestu, ekipi tek pozdrav u prolazu jer odmah šiljim dalje: skidam rezultat do gaćica - uz Božju pomoć. Još da imam neko ukazanje putem pa da dodatno popravim svoje vrijeme.

Moram vas razočarati ako već niste sami shvatili moj sarkastični pristup. Nema te religiozne obuće ni vjerskih simbola koji će nam pomoći u trčanju, samo dosadašnja kondicijska pripremljenost i poštivanje sportskih pravila koja se tiču treninga, jela, unosa tekućine i odmora, inače bi svaki svetac automatizmom bio i prvak u atletici a to se ne događa. Možda kada bi se utrke događale daleko od očiju javnosti - baš kao što je slučaj sa ukazanjima, možda bi tada svjetske rekorde redovito postizali lokalni isposnici a ne vrhunski trkači iz afričkih zemalja - Etiopije i Kenije prije ostalih.

Nikada neću shvatiti ljudsku glupost niti ću se truditi da ju shvatim a jedna od meni nerazumljivih navika je nošenje nakita i sata na ruci. Smisao kozmetike shvaćam ali zašto se ljudi "ukrašavaju" đinđama i perlama? Daleko je suvremeni čovjek od orijentacije ka mentalnim procesima - manjak kognitivnog nadoknađuje se vizualnim. Koliko ljudi prakticira čitanje i razmišljanje? A koliko ih hoda okolo okićeno kao božićno drvce? Narukvice, lančići, prstenje, satovi, torbice. Znate li da su trgovci robljem dotjerivali iste u želji da postignu bolju cijenu i da brže prodaju manje poželjne primjerke? Znate li da su robovi nosili okove? Moja teorija je, što pokazuje suvremeni način života, da je ljudima još uvijek u podsvijesti zabilježeno sjećanje na te neslavne dane koje se manifestira upravo isticanjem svoje vanjske, umjetne ljepote. Pa i da nije tako već sama pomisao da danas ljudi rade ono što su silom morali raditi njihovi preci - u meni izaziva odbojnost.

Hej, vidite kakvu torbicu imam! - hvali se kolegica.
Pogledajte moj ručni sat! - kaže kolega.
A jednoj. Zvecka joj nakit dok hoda. Čak sama, u prolazu, dodatno naglašava zvuk trešnjom svojih udova.

Radije mi pokažite vaše komunikacijske vještine i pričajte mi do kuda ste stigli u vlastitim spoznajama stvarnosti, introspekciji i filozofiji.

Kako putuje svjetlost? Što unosite u sebe kada pijete običnu vodu? Od čega se sastoji materija i kako "dobiva" masu? Ima li života u Svemiru? Toliko je zanimljivih pitanja i još zanimljivijih odgovora ali neki su egzistenciju sveli na visoke potpetice i brendirane krpice. To je, nažalost, intelektualni domašaj većine ljudi.

Poseban fenomen je isticanje vjerskog znakovlja. Najčešći primjer je križ oko vrata. Dok drveni križ fino pristaje npr. uz bijelu košulju - nošenje križa od plemenitih materijala smatram totalno oprečnim temeljnim vrlinama koje vjera znači u osobnom životu pojedinca a to su, naravno, skromnost i poniznost.

Čizme i natikače predstavljene u ovom tekstu osobno ne bi kupio a tenisice su lijepe i nosio bi ih ali iz principa ne bi platio više od 300$ kolika je uobičajena cijena za nove modele. Ako pričekate koji mjesec tj. da prođe sezona možete ih naći i za 200-250$ - tri tisuće dolara i da imam ne bi dao.

MSCHF, firma iz Brooklyna, izradila je limitiranu ediciju NIKE Air Max, sa prevladavajućom bijelom bojom i crno-zlatnim križem iznad (bijelih) žniranaca i svjetlo plavim potplatima punjenim "svetom vodom". Ovo "svetom vodom" uzmite sa velikom dozom rezerve jer su ih vjerojatno napunili vodom iz slavine, bez ikakve posvećenosti, a sa strane je otisnuto Mt 14: 25. Doduše, deklarirana je voda iz rijeke Jordan, 60 kubičnih centimetara koju je posvetio neimenovani svećenik, ali ne znam koliko ima istine u tome. Čekam da netko napravi kemijsku analizu. U hrvatskim prijevodima pod oznakom Mt 14: 25 nalazim stih "reče svojim slugama: "To je Ivan Krstitelj! On uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu. " a u engleskoj King James verziji nalazim ovaj redak: "And in the fourth watch of the night Jesus went unto them, walking on the sea. " - ili u prijevodu na hrvatski "tijekom četvrte noćne straže Isus im je prišao hodajući po vodi". Više smisla nalazim u prijevodu engleske verzije - kao da nam proizvođač poručuje da ćemo hodati po vodi u ovim tenisicama. Eh, kada bi mi garantirali popravljanje vlastitih trkačkih rezultata - možda bi tada izdvojio i traženih 3000$ za par ali uz povrat novca ukoliko tenisice ne ispune očekivanja.