Priča državnog službenika iz prve ruke. Mitovi i zablude o poslu do mirovine: Evo kako i za koliko radim!

Kolumna Kapetana Nemesisa

priča državnog službenika

20g. u državnoj službi plaća mi je bila ispod 500 Eura mjesečno a sada mi je nakon 23g. staža 650 Eura zahvaljujući godinama provedenim u službi.

U susjednom Beču konobar i trgovac dobiju 3,4x toliko.

Draga hrvatska javnosti, objasnite mi kako sam preplaćen sa 650 Eura mjesečno? Pa to je manje od prosječne plaće. Ili krivo rezonirate, ili ste maliciozni, ili neupućeni. Ili sve troje pomalo.

Tko su državni službenici? Najjednostavnije rečeno, ljudi koji rade (službuju) za državu. Osobno sam stacioniran u sektoru pravosuđa, točnije na jednom općinskom sudu gdje radim administrativno-tehničke poslove. Općinski sud je državna institucija koja se bavi pravnom materijom u 1. stupnju. Između ostalog, rješava predmete vezane uz roditeljsku skrb, upise u zemljišne knjige, kaznene predmete, parnice, ovrhe i prekršaje.

Morate imati na umu da pravda i pravo nisu isto. Svaki čovjek dolazeći na sud očekuje pravdu za sebe. No puno je faktora koji utječu na ishod postupka npr. dokazni materijal, svjedoci, izbor odvjetnika, ponašanje samih stranaka. Sudac odlučuje na osnovu stanja u spisu i unutar zakonskog okvira koji donosi Sabor RH a nezadovoljna strana ima mogućnost žalbe.

Osim što radim za mizernih 650 Eura mjesečno, nerijetko se nađem na meti zlonamjernih ljudi koji pokušavaju izazvati svađu, kleveću i podnose lažne prijave. Ne želim ulaziti u psihologiju ljudske gluposti ali mogu nagađati koji su najčešći motivi: liječenje frustracija, širenje stresa, sabotiranje rada državne institucije, razni duševni poremećaji i čista obijest. Imamo stranke koje iz obijesti nepotrebno podnose tisuće papira, zvanih podnesaka, kako bi nas što više zatrpali poslom i prilažu kutije nevažne dokumentacije. Mogli bi termoelektranu na celulozu otvoriti.

Pola pravosuđa bi se moglo baviti jedino sa obijesnim strankama. Čekaj malo, hej! pa pola pravosuđa se i bavi sa takvima. Zato ljudi sa legitimnim zahtjevima dođu kasnije na red. Imamo stranke koje dolaze osobno na dnevnoj bazi za istu stvar ili dnevno zovu po desetak puta, tjedno stotinu puta, mjesecima i godinama bezrazložno uzimajući vrijeme svim onim ljudima koji imaju legitimne upite. Mi službenici se moramo baviti budalama jer državni birokrati u hijerarhiji iznad nas ne raspoznaju razliku između provokatora i stranaka sa legitimitetom. Državnom birokratu Bog nije podario pamet nego diplomu upravnog prava. To je otprilike isto. Još kad je taj državni birokrat iz Bosne, kao u mojem slučaju, slika suvremene Hrvatske je kompletna. Sudeći po njegovim sposobnostima, uopće je pitanje da li je zasluženo stekao diplomu ili ju je kupio na buvljaku za 100 konvertibilnih maraka. Nije ni izbliza problem u zlonamjernim strankama koliko u saboterima iz vlastitih redova.

Evo jedan vic o upravnim pravnicima: kad je Bog dijelio pamet- došavši red na državne birokrate – taman mu ponestalo pameti za dijeliti pa izvuče odnekud diplome upravnog prava, pruži ih birokratima i reče evo tu je na papiru sve što vam treba. Ima izuzetaka, naravno.

Znači, čovjek kojemu ne bi povjerio evidenciju garderobnih ormarića postaje visoki intelektualac završetkom studija upravnog prava. Ako je uistinu završio isti tj. ako nije diplomu kupio na buvljaku za 100 konvertibilnih maraka.

Sada moram ispričati još jedan vic da si popravim raspoloženje: zašto nikada nije bilo štrajka u državnim službama? Zato jer prvo moraš raditi da bi štrajkao.

Ima dana kada sam dolazio doma i išao ravno u krevet do jutra koliko sam bio umoran od posla. Ima dana kada sam bio pod tolikim stresom i mrzio cijeli svijet da nisam bio raspoložen za druženje s prijateljima. Zbog državne službe izgubio sam privatni život. Prestao sam se aktivno baviti trčanjem.

Dok je bio lockdown zbog Korone i nije vozio javni prijevoz mogao sam, kao i drugi, mjesec dana ostati doma. Nisam, nego sam do posla i nazad dnevno pješačio 20km s torbom na leđima. Za domovinu! Za službu! Koja mi se odužila kažnjavanjem u montiranom etičkom postupku.

Radni uvjeti na poslu? 1 wc u prizemlju na sve djelatnike i stranke tj. 1 wc na cca 100-150 ljudi, neadekvatna rasvjeta, neodržavanje skupnih radnih sastanaka svih djelatnika što stvara atmosferu izopćenosti i straha, ukidanje božićnog domjenka, šikaniranje, mobbing, trač kružoci, djelatnici sa protekcijom koji obavljaju fine poslove za razliku od nas bez protekcija koji radimo low end poslove. Mogu nabrajati do sutra.

Kakvim sve tugama i žalostima svakodnevno svjedočimo. Najemotivniji predmeti su oduzimanje roditeljske skrbi, ovrha na nekretnini i obiteljsko nasilje. Za 650 Eura mjesečno nagutamo se ljudske muke i patnje toliko da ubrzano starimo: kortizol nam razara unutarnje organe, veseli i kancerogeni idemo doma toliko potreseni, viđenim na poslu, da plačemo noseći sa sobom kući vaše probleme. VAŠE PROBLEME! Za 650 Eura mjesečno. I još nas pljujete. Pička vam materina. Svaki jebeni dan iz prve ruke slušam kako je muž pretukao ženu, kako je netko prodao drogu, kako je netko pijan pregazio trudnicu i pobjegao, kako je netko nekoga prevario, kako je netko nekoga silovao ili ubio. Dok fotokopiram spise vidim leševe, raskomadana tijela, trulež mesa. ZA 650 EURA! I JOŠ ME PLJUJETE! Pljujte i dalje. Ako je Isus mogao nositi svoj križ – ja ću ponosno nositi vašu pljuvačku znajući da netko odozgo gleda sve i da pravda stiže. Svaki račun dođe na naplatu a vi ste odavno potrošili svoj kredit kod mene. Više ne točim pijanim klošarima!

Godišnji priljev novih predmeta je veći za 15-20%, što kontinuirano iz godine u godinu povećava radni opseg, a plaća stagnira ili minimalno raste. Zadnje povećanje je bilo 4%. Uračunajte inflaciju pa ćete shvatiti zašto se osjećamo zakinuti.

Al’- ima Boga! Ohoho, itekako Jest. Uživajte u svojoj predstavi dok traje jer se uskoro spuštaju zastori.

Jedino što nam donekle podiže dostojanstvo je Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike temeljem kojega ostvarujemo veća radnomaterijalna prava od onih propisanih Zakonom o radu. Za postojanje KU ovim putem se zahvaljujem Sindikatu državnih i lokalnih službenika Republike Hrvatske.

Građani moraju znati razliku između državnih dužnosnika i državnih službenika. Mi državni službenici smo slabo plaćeni glineni golubovi, obični šljakeri koji vladajućim političarima služimo da na šalterima ili telefonom pokupimo i upijemo (i)racionalan bijes građana. Za 650 Eura mjesečno.

Samo da još spomenem kako sam 2019. stekao zakonske uvjete za napredovanje, 2020. ih udvostručio, 2021. utrostručio. Napredovanje KOJE SAM ZASLUŽIO nije realizirano ni redovno ni na moju usmenu i pismenu inicijativu. Upravo suprotno, postao sam žrtva još većih podvala o čemu će biti govora u posebnom članku.

Da zaključim, imam 23 g. staža u državnoj službi, odslužen vojni rok u HV, amaterski sam sportaš, dobrovoljni darivatelj krvi, odlično govorim i pišem engleski jezik, itd. Državi Hrvatskoj nije stalo do ljudi poput mene jer se tu stvari odvijaju jedino i isključivo političkim, familijarnim ili rođačkim vezama odnosno zajedničkim privatnim interesima.