Što je palijativna skrb

Palijativna skrb - skrb o teško oboljelima

Palijativna skrb je pristup skrbi usmjeren na olakšanje simptoma, povećanje kvalitete života i podršku pacijentima i njihovim obiteljima tijekom napredovanja teških i/ili terminalnih bolesti. Cilj palijativne skrbi je poboljšati kvalitetu života pacijenata, bez obzira na to koliko dugo će živjeti. Palijativna skrb obuhvaća skrb za fizičke, emocionalne, socijalne i duhovne potrebe pacijenata, a pružaju je multidisciplinarni timovi koji uključuju liječnike, medicinske sestre, fizioterapeute, duhovne savjetnike, socijalne radnike i druge stručnjake. Ovaj oblik skrbi može uključivati ​​i podršku u rješavanju pitanja vezanih uz kraj života, kao što su napuštanje aktivne medicinske terapije, smrt i skrb za obitelj nakon smrti pacijenta. Odluka da se neka osoba uputi na palijativnu skrb temelji se na procjeni njezinog stanja, a obično se donosi u dogovoru s liječnicima, pacijentima i njihovim obiteljima. Glavni kriterij za upućivanje na palijativnu skrb je prisutnost teških, progresivnih ili terminalnih bolesti koje ne reagiraju na konvencionalno liječenje i koje karakteriziraju bolni i drugi neugodni simptomi. Odluka se može donijeti na temelju raznih čimbenika, uključujući dijagnozu, stupanj napredovanja bolesti, prisutnost teških simptoma kao što su bol, mučnina, iscrpljenost i respiratorni problemi, kao i želje pacijenta i njegove obitelji za poboljšanjem kvalitete života. Takva skrb obično uključuje multidisciplinarni tim stručnjaka koji procjenjuje stanje pacijenta i surađuje s njegovim liječnikom za primjenu individualizirane terapije koja uključuje smanjenje boli i drugih simptoma, podršku psihološkim i socijalnim potrebama te pružanje emocionalne i duhovne podrške pacijentu i njegovoj obitelji.

Primjeri bolesti kada je potrebna palijativna skrb

Palijativna skrb često je potrebna kod teške bolesti koja ima značajan utjecaj na kvalitetu života pacijenta i može biti životno ugrožavajuća. Teške bolesti mogu biti akutne ili kronične, a karakteriziraju ih simptomi koji značajno utječu na sposobnost osobe da obavlja svakodnevne aktivnosti. Teške bolesti mogu imati značajan utjecaj na fizičko zdravlje pacijenta, ali i na njihovu emocionalnu i psihološku dobrobit. Pacijenti s teškim bolestima mogu se suočavati s brojnim izazovima, uključujući bol, umor, anksioznost, depresiju, gubitak apetita i smanjenje tjelesne funkcije. Važno je da pacijenti s teškim bolestima dobiju odgovarajuću podršku, da im je omogućena ​​palijativna skrb i druge oblike terapije koje su usmjerene na ublažavanje simptoma i poboljšanje kvalitete života. Terminalna bolest je bolest koja se ne može izliječiti. Obično se odnosi na bolesti u kasnom stadiju koje više ne reagiraju na liječenje i često se karakteriziraju jakim bolovima, teškim simptomima i lošom prognozom. Terminalne bolesti mogu biti teške i bolne, a pacijenti često trebaju palijativnu skrb kako bi im se olakšali simptomi i poboljšala kvaliteta života. Osim toga, pacijenti mogu trebati podršku i pomoć u donošenju odluka o skrbi na kraju života, uključujući odluke o medicinskom tretmanu, upravljanju boli i skrbi nakon smrti. Progresivne bolesti su bolesti koje se postupno pogoršavaju tijekom vremena. One se razvijaju postepeno i obično se ne mogu izliječiti. Ove bolesti često imaju kronični tijek i mogu se očitovati u različitim simptomima, ovisno o vrsti bolesti i njenom stadiju. Primjeri teških, progresivnih i terminalnih bolesti uključuju neurodegenerativne bolesti poput Alzheimerove bolesti, Parkinsonove bolesti, multiple skleroze i amiotrofične lateralne skleroze (ALS), karcinom u kasnom stadiju, demenciju u kasnom stadiju, neizlječive bolesti srca, pluća ili bubrega, srčanu bolest u teškom stadiju, teške respiratorne bolesti poput plućne fibroze ili kronične opstruktivne plućne bolesti (KOPB). Ove bolesti mogu utjecati na kognitivne i motoričke funkcije, što može dovesti do gubitka sposobnosti obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Drugi primjeri progresivnih bolesti uključuju neizlječive bolesti pluća poput plućne fibroze i KOPB-a, te neizlječive bolesti srca i bubrega koje se karakteriziraju postupnim propadanjem srca ili bubrega. Progresivne bolesti obično se tretiraju kako bi se ublažili simptomi i poboljšala kvaliteta života pacijenta. Terapije uključuju liječenje simptoma, fizikalnu terapiju, rehabilitaciju, palijativnu skrb i podršku obitelji. Važno je također osigurati emocionalnu i psihološku podršku pacijentu i njegovoj obitelji kako bi se lakše suočili s izazovima koje ove bolesti mogu predstavljati.

Kvalitetna palijativna skrb - važni čimbenici

Najbolja palijativna skrb osigurava sveobuhvatan pristup liječenju pacijenata koji se suočavaju s ozbiljnim ili terminalnim bolestima. Ovaj pristup uključuje liječenje fizičkih simptoma, psihološku i emocionalnu podršku pacijentima i njihovim obiteljima, te duhovnu i duševnu skrb. Da bi palijativna skrb bila što kvalitetnija važno je više čimbenika. Liječnici i medicinsko osoblje trebaju pružiti učinkovitu kontrolu simptoma poput boli, mučnine, povraćanja, dispneje i umora. Pacijenti bi također trebali imati pristup rehabilitaciji i fizikalnoj terapiji, ako je to potrebno. Pacijenti i njihove obitelji mogu se suočiti s brojnim emocionalnim i psihološkim izazovima tijekom palijativne skrbi. Važno je osigurati savjetovanje i podršku pacijentima i njihovim obiteljima kako bi se lakše nosili sa stresom i tjeskobom koju mogu osjećati. Neki pacijenti mogu imati duhovne ili duševne potrebe koje treba uzeti u obzir tijekom palijativne skrbi. Ovo može uključivati ​​duhovne obrede, molitve i druge oblike duhovne i duševne podrške. Najbolji oblik palijativne skrbi uključuje timski pristup, u kojem medicinski stručnjaci, socijalni radnici, psiholozi i drugi pružatelji skrbi rade zajedno kako bi pružili najbolju moguću skrb pacijentima. Potrebe pacijenata mogu se mijenjati tijekom vremena, stoga je važno redovito procjenjivati ​​potrebe pacijenata i prilagođavati terapiju kako bi se osigurala najbolja moguća skrb. Sve ove komponente zajedno pružaju holistički pristup palijativnoj skrbi koji bi trebao omogućiti pacijentima da žive što ugodniji život unatoč ozbiljnoj ili terminalnoj bolesti.