Što je globalizacija

Što je globalizacija

Globalizacija - definicija

Globalizacija je kompleksan i sveobuhvatan proces koji se odvija na globalnoj razini i obuhvaća različite aspekte ljudskog društva, uključujući ekonomiju, kulturu, politiku, tehnologiju i društvo. Ovaj fenomen karakterizira sve veća međusobna povezanost i integracija svjetske zajednice. U osnovi, može se promatrati kao globalna ekonomska, društvena i kulturna revolucija koja je rezultat tehnoloških inovacija, komunikacijskih napredaka i slobodne razmjene informacija i roba između zemalja i regija. Globalizacija predstavlja težnju za stvaranjem jedinstvene svjetske vlasti, iako se različite ideološke struje različito odnose prema tom cilju. Na jednoj strani, kolektivističke ideologije poput boljševizma, fašizma i nacionalsocijalizma pokušavale su nametnuti takvu globalnu vlast silom. S druge strane, liberalizam se zalaže za ostvarivanje tog cilja putem ekonomskih zakona i slobodnih tržišta. Unatoč različitim maskama i ideološkim retorikama koje su različiti globalizatori koristili kako bi privukli podršku, u suštini teži stjecanju kontrole nad politikom, vojskom, obavještajnim službama, financijskim sektorom, proizvodnjom, medijima ili trgovinom na globalnoj razini.

Globalizacija - povijest

Postoji niz različitih stajališta o tome kada je ona zapravo počela. Neki je datiraju unatrag u 16. stoljeće, što povezuju s početkom kolonijalizma, dok drugi svoj početak vide u razdoblju stvaranja međunarodnih korporacija. Za neke počinje s ukidanjem fiksnih deviznih tečajeva i s raspadom Istočnog bloka u 20. stoljeću. Općenito govoreći, ona ima svoje korijene u režimu slobodne trgovine koji je imao svoje zagovornike, posebno Britansko Carstvo, u 19. stoljeću. Tijekom tog razdoblja, ideja slobodne trgovine prevladavala je, ali nestala je tijekom Prvog svjetskog rata, kada su velike sile prešle na protekcionizam zbog ratnih gubitaka. Unatoč pokušajima globalizacije nakon Drugog svjetskog rata, ovaj proces je postao izrazito izražen tek nakon završetka Hladnog rata i uspostavljanja Sjedinjenih Američkih Država kao jedine globalne supersile. U tom razdoblju prevladavao je ekonomski liberalizam, a globalizacija je bila promovirana kao rješenje za razne suvremene probleme. Zagovornici globalizacije tvrde kako bi se s ukidanjem trgovinskih barijera poput carina moglo potaknuti veća tržišna konkurencija, što može dovesti do boljih proizvoda i usluga. Također ističu da bi povećanje međunarodnih kontakata moglo smanjiti vjerojatnost velikih međunarodnih sukoba. Međutim, s vremenom, osobito nakon dolaska Georgea W. Busha na vlast u SAD-u, razvio se antiglobalizacijski pokret kao reakcija na globalizaciju. Antiglobalisti vjeruju da bi nekontrolirana globalizacija mogla zacementirati nejednakosti u svijetu, učiniti siromašne države ovisnima o bogatima i spriječiti ih da razviju vlastite ekonomije. Također strahuju da će staviti svijet pod kontrolu multinacionalnih korporacija koje su motivirane isključivo profitom, a ne općim dobrom čovječanstva.

Globalizacija - metode

Globalizacija je složen fenomen s mnogo dimenzija, a svaka od njih ima svoj utjecaj na društvo i svjetske događaje. Ove dimenzije uključuju komunikacijsko-tehničku, militantnu, tehnološku, ekonomsku, kulturnu, građansko-društvenu i radno-organizacijsku. Unatoč različitostima među njima, postoji zajednička karakteristika, a to je namjera sudionika tih struktura da izazovu promjene u nacionalnoj državi i društvu. Globalizacija se često povezuje s idejom stvaranja svjetske vlasti, a liberalni pokreti su dugo zastupali tu ideju. Ono što je često zanimljivo u ovom kontekstu jest da se javno izražavaju pozitivni ciljevi koji se čine kao podrška tržišnoj selekciji temeljenoj na sposobnostima i slobodnoj tržišnoj konkurenciji. Međutim, njihovo tajno djelovanje često može biti suprotno tim javnim izjavama. Na tajnim sastancima elitnihklubova, koji uključuju državne dužnosnike, poduzetnike, znanstvenike, bankare, novinare i druge uglednike, donose se suprotni dogovori. Na tim sastancima, razmatraju se pitanja kao što su kome obavještajne službe trebaju dostavljati povjerljive podatke o konkurenciji, kome treba ukrasti takve podatke, kome treba pružiti pomoć, a kome je uskratiti, koga državne inspekcijske službe trebaju zaobići, a koga pojačano nadzirati, koji znanstveni projekti trebaju biti financirani, a koji kočeni, tko treba biti financiran, a tko ne, gdje se treba oglašavati, a gdje ne, koga treba napadati putem medija, a koga hvaliti. Sve ove aktivnosti protive se načelima slobodne tržišne konkurencije i predstavljaju oblik poništavanja tržišnog mehanizma selekcije temeljenog na sposobnostima. Ovaj dvostruki pristup globalizaciji stvara duboke dileme i kontroverze u društvu. S jedne strane, postoji potreba za globalnom suradnjom kako bi se rješavali globalni izazovi poput klimatskih promjena i ekonomske neravnoteže. S druge strane, mnogi se boje da bi takav sustav mogao ojačati moć uskog kruga elita i oduzeti kontrolu običnim građanima.


Tagovi: