Što je respirator

Što je respirator

Respirator je ventilator koji pomaže ili zamjenjuje spontano disanje

Epidemija korone uz mnoge druge izraze stavila u fokus i respiratore, kojih su se neki plašili, neki su ih čak i odbijali, ali mnogima su spasili život. Ideja o umjetnim plućima je puno starija od modernih respiratora, a prva su napravljena daleke 1928 godine, bila su robusna i zato su ih zvali željezna pluća. Moderni respirator je ventilator koji pomaže ili zamjenjuje spontano disanje kod bolesnika sa teškim respiratornim smetnjama i drugim kritičnim stanjima i bolestima.

Moderni respirator je kompjuteriziran i obično se njegova cijev ili tubus uvodi u dušnik pacijenta i to pod narkozom jer je to prilično invazivan postupak. Postoje i manje invazivni respiratori s maskom, ali su primjenjivi tek kod manjeg broja bolesnika. Pacijenti koji su pretrpjeli moždani udar, imaju tešku bolest ili oštećenje pluća, imaju koronu ili neku neurološku bolest koja otežava disanje trebaju ventilatore koji će "disati" umjesto njih, jer bi bez dragocjenog kisika njihova bolest bila smrtonosna u 100 % slučajeva.

Disanje na respirator jest umjetno disanje

Koliko god neki ljudi imali otpor prema mehaničkoj ventilaciji koja oponaša i zamjenjuje spontano disanje, ona je kod kritičnih pacijenata nužna i često jedini način da ih se spasi od sigurne smrti. Disanje na respirator jest umjetno disanje, ventilator upuhuje zrak u pluća preko posebnih filtera da ne bi inficirani zrak dospio u pluća. U budnom stanju pacijent pokušava sam disati što dodatno otežava korištenje ventilatora, što ga iscrpljuje, a može mu oštetiti i pluća.

Jako je važno dobro procijeniti koliko dugo pacijentu treba respirator, jer dugotrajna primjena može dovesti do mehaničkih povreda, do dodatnih infekcija i oštećenja pluća. Zato su pacijenti pod respiratorom na intenzivnoj njezi bod budnom pažnjom bolničkog osoblja. Može doći i do oštećenja i poremećaja na srcu, bubrezima, jetri, a takvog bolesnika, ali i prerano skidanje sa respiratora može donijeti mnoge probleme. Zato se pribjegava postepenom prijelazu na spontano disanje pomoću cijevi (traheostoma) spojene na kisik u vremenu od 30 - 90 minuta.

Oko pacijenta priključenog na respirator ima puno posla

Stalno praćenje stanja pacijenta na ventilatoru je olakšano modernom medicinskom tehnologijom koja se može programirati, kao i sam ventilator i može se pratiti svaki udah i svaki izdah. Ali takvom pacijentu treba paziti i da dobije hranu, higijenu, treba pratiti rad vitalnih organa. Hrana i drugi lijekovi se daju intravenozno, a po potrebi se uvode i nove terapije zbog umjetnog disanja. Oko pacijenta priključenog na respirator ima puno posla i stalna pažnja zbog mogućih dodatnih komplikacija.

Respirator i sama medicina smatra invazivnom metodom, a posljedice liječenja na respiratoru mogu uz razna mehanička oštećenja biti i brojne druge komplikacije i na sve to treba paziti i maksimalno skratiti vrijeme korištenja respiratora. Sama intubacija može oštetiti gornje dišne puteve, usnu šupljinu, a pluća mogu biti oštećena tlakom (barotrauma) ili volumenom zraka (volumotrauma), a moguće je i otrovanje kisikom. Infekcije dišnih puteva nastanu zbog nemogućnosti prirodnog čišćenja dišnih puteva dok je pacijent pod respiratorom.


Tagovi: