Bliješteći ili bliješteči

Bliješteći ili bliješteči

Bliješteći ili bliješteči – dvojbama u pisanju između glasovnih skupina /č/ i /ć/ često se susrećemo u hrvatskom jeziku. Ovdje je riječ o pridjevu koji opisuje nešto što bliješti. U hrvatskom standardnom jeziku pravilno je pisati bliješteći, a ne bliješteči.Bliješteći je glagolski pridjev koji se gradi od glagola bliještati. Uz to, naglašen je dugouzlaznim naglaskom, što je vrlo važno kod pisanja.

Pridjev bliješteći koristimo kako bismo opisali nešto što zasjeda svjetlošću, što odražava svjetlost ili sjaji. Primjerice, "bliješteći biseri", "bliješteći dijamanti", "bliješteći kristali".Ako se još uvijek pitate kako razlikovati između /č/ i /ć/, evo kratkog objašnjenja. Glas /č/ izgovara se tako što se gornji zubi pritišću na donju usnu, dok se kod glasa /ć/ jezik pritišće uz gornje zube. Tako da, kada pišemo priče o sjajnim i prekrasnim biserima, dijamantima ili kristalima, budimo sigurni da koristimo pravilan oblik - bliješteći.