Sunce – opasnosti od opeklina i UV zračenja

Znanost

Sunce - opasnosti od opeklina i UV zračenja

Sunce je izvor života na zemlji – njegove zrake daju nam toplinu i svjetlost te povoljno utječu na fotosintezu i izmjenu tvari u živih organizama. Potiču stvaranje endorfina, poboljšavaju cirkulaciju, utječu na proizvodnju vitamina D.

Danas znamo da polovina ukupnoga solarnog zračenja pripada vidljivom dijelu sunčanog spektra (valne dužine od 400 do 800 nm), oko 40 posto infracrvenom (od 800 do 2500 nm), a samo 10 posto pripada biološki najaktivnijem – ultravioletnom zračenju.

Prema dužini vala UV zračenje dijeli se na tri područja:

UVC zrake su kratke valne dužine, ne dopiru do zemljine površine, djeluju baktericidno te se koriste u procesu sterilizacije.

UVB zrake uzrokuju sunčane opekline i tamnjenje kože, a kod dugotrajnog izlaganja pojavljuju se kronična oštećenja epidermisa, vezivnog tkiva i staničnih membrana. UVB zrake prolaze kroz vodu te su opasne i za vrijeme plivanja.

UVA zrake čine 95 posto UV zraka koje nas sustižu u oblačnim danima te zimi, prolaze kroz staklo, nakon dugogodišnje ekspozicije uzrokuju oštećenja kolagena i elastina te neposredno utječu na starenje kože – stvaranje bora i pigmentacijskih mrlja.

Nakon apsorpcije UV zračenja u koži, započinje fotokemijska reakcija koja izaziva promjene u funkciji i strukturi stanica te u protoku krvi i pigmentaciji.

Nakon ekspozicije suncu u trajanju od 12 do 24 sata, najuočljivija je pojava crvenila (eritema), koje nastaje zbog proširenja krvnih žila u koži, može trajati više dana, a katkad se mogu pojaviti i mjehuri. Zbog UV zračenja, epidermis zadeblja i tako se štiti od daljnjeg zračenja, a stimulacijom stanica (melanocita) koje proizvode pigment (melanin) pojavljuje se tamnjenje kože kao prirodna zaštita.

Stvaranje melanina je vrlo dobar prirodni obrambeni mehanizam zaštite od štetnog UV zračenja budući da melanin apsorbira i reflektira UV zrake i neutralizira slobodne radikale. Taj prirodni obrambeni mehanizam je uspješniji kod tamnoputih ljudi budući da njihova koža proizvodi više pigmenta.

Dugotrajno izlaganje UV zrakama dovodi do stvaranja slobodnih radikala koji imaju ključnu ulogu u fotostarenju kože. Slobodni radikali su visokoreaktivne molekule s neparnim brojem elektrona koje se generiraju iz kisika, oštećuju različite stanične strukture kao što su DNA, stanične membrane i bjelančevine.

Organizam se brani protiv slobodnih radikala antioksidativnim enzimima (dismutaze, katalaze, peroksidaze) i neenzimatskim molekulama (vitaminima E i C, glutationom itd. ) Oni smanjuju količinu slobodnih radikala i neutraliziraju ih. Enzimski mehanizam obnove stanica prepoznaje oštećene dijelove DNA molekule, cijepa ih i sintetizira nove popravljene molekule. Nažalost, taj enzimski mehanizam, zbog učestalog izlaganja UV zrakama, može zatajiti što u konačnici dovodi do nakupljanja mutiranih stanica i nastanka karcinoma.

Najčešći oblik akutnih oštećenja kože zbog UV zraka su sunčane opekline (dermatitis solaris). Manifestiraju se crvenilom kože, bolnom osjetljivosti na pritisak te katkad pojavom mjehurića. Vrlo česta je i pojava alergija zbog djelovanja sunca – tu je najčešće riječ o polimorfnoj svjetlosnoj dermatozi koja se može pojaviti ljeti, ali i zimi na skijanju ili u proljeće kod prvog sunca u obliku malih, crvenih, često izbočenih mrlja na licu, vratu, podlakticama, nogama, prsištu. Pojavi se odjednom, ponavlja se kod svakoga novog izlaganja suncu, a češća je kod žena u dobi između 15 i 35 godina.

Vrlo se često pojavljuju tzv. Mallorca akne kao reakcija kože izložene suncu na određene tvari u kozmetici – najčešće emulgatore. Manifestiraju se kao brojni prištići na crvenoj podlozi.

Česte su tzv. fototoksične i fotoalergijske bolesti kože kod kojih je lijek, kozmetičko sredstvo ili nekakva biljka fotosenzibilizator. Lijekovi koji najčešće izazivaju reakcije na koži izloženoj suncu su: tetraciklini, sulfonamidi, vitamin B6, klorotijazid, amiodaron, piroxicam.

Biljke koje izazivaju tzv. phytophotodermatitis su brojne, ali najčešće se spominje peršin, celer, pasternak.

Osobe svijetle puti, kose i očiju (tip I i II) sklonije su oštećenjima kože zbog dugotrajne izloženosti UV svjetlu. Promjene su izrazitije na suncu izloženim (fotoeksponiranim) područjima kao što su čelo, obrazi, nos, vrat, područje dekoltea, hrptovi šaka. Koža na tim područjima postaje tanka, često crvenkastosmeđa sa žućkastim arealima, obješena s izraženim borama. To su znakovi preuranjenog fotostarenja kože (dermatoheliosis i kronični aktinički dermatitis).

Vrlo su česte kožne promjene koje nazivamo staračkim pjegama (lentigo senilis), aktiničke keratoze (keratosis senilis) te naposljetku rak kože (basliom, spinaliom, maligni melanom).

Sve te činjenice upozoravaju na potrebu zaštite od štetnog utjecaja sunca na naš organizam.

Prvi podaci o upotrebi sredstava za zaštitu od sunca potječu iz antičke Grčke, kada su ljudi maslinovim uljem premazivali izložene dijelove tijela da bi spriječili opekline. Prije otkrića UV zraka vjerovalo se da su opekline izazvane sunčevom toplinom.

Godine 1801. Nijemac Johann Wilhelm Ritter otkrio je UV zrake, a 1922. godine Karl Eilham Hausser i Wilhelm Vahle objavili su da su opekline kože nastale nakon izloženosti sunčevim zrakama valnih duljina između 280 i 320 nm.

Švicarski student farmacije Franz Greiter je 1938. godine proizveo kremu za zaštitu od sunca koju je nazvao Gletscher creme (Glacier cream). Budući da je Eugen Schueller, osnivač jedne danas vrlo poznate kozmetičke tvrtke, radio na stvaranju prve kreme za zaštitu od sunca, danas mnogi baš njemu pripisuju naziv izumitelja prve takve moderne kreme.

Godine 1962. Franz Greiter se ponovno pojavio na znanstvenoj međunarodnoj sceni i predstavio oznaku SPF – oznaku koja mjeri sposobnost proizvoda da štiti od UV zraka.

Današnje kreme za zaštitu od sunca sadrže kemijske i mineralne zaštitne faktore koji osiguravaju visok stupanj zaštite od UVA i UVB zraka. Kemijski filtri su Tinosorb S, Parsol 1789, te oktokrilen.

Tinosorb je organski faktor koji apsorpcijom štiti od UVA i UVB zraka, Parsol štiti apsorpcijom od UVA zraka, a oktokrilen od UVB zraka. Mineralni filtri su najčešće titanov dioksid i cinkov oksid koji refleksijom sunčevih zraka štite od UVA i UVB zraka. Novija istraživanja potvrđuju da mineralni filtri također apsorbiraju UV zračenje, što ih čini najprirodnijom i najsigurnijom opcijom fotozaštite.

Također postoje dokazi da biljni kozmeceutici (tamanu ulje, buriti ulje, ekstrakti korijena kineske biljke Glycyrrhiza
inflata te ekstrakti drveta pagode (Plumeria) neutraliziraju slobodne radikale i štite od UV zračenja.

Zaštita od sunca je javnozdravstveno važna, s obzirom na povećanje broja osoba oboljelih od zloćudnih tumora kože. Do 18. godine života apsorbirat ćemo 80 posto UV zračenja.

Dobra zaštita podrazumijeva:

  • izbjegavanje boravka na suncu između 10 i 16 sati (ako je naša sjena veća od nas, možemo na sunce
  • nošenje gusto tkanih tkanina, šarenih ili tamnijih boja pruža bolju zaštitu od UV zraka od svijetlih i prozračnih
  • nošenje šešira sa širokim obodom
  • nošenje zaštitnih naočala koje imaju CE oznaku kategorije 3 i 4
  • nanošenje kvalitetnih krema sa zaštitnim faktorom (SPF je oznaka zaštite od UVB zraka, a razina zaštite od UVA zraka označuje se oznakom PPD i često se pojavljuje na poleđini pakiranja. Ako ta oznaka nije navedena, UVA logo potvrđuje da je ona u skladu sa zaštitom koja se preporučuje u Europi za proizvode za zaštitu od sunca.

Što znači SPF 10?

Broj 10 znači da je vrijeme izlaganja suncu bez pojave opekline 10 puta dulje u usporedbi s nezaštićenom kožom. Osobe tipa I i II moraju upotrebljavati kreme sa SPF 50+.

Dojenčad i djeca mlađa od 3 godine ne smiju biti izravno izložena suncu. Djecu od sunca najbolje štiti odjeća tamnijih boja ili šarene tkanine.

Kremu sa zaštitnim faktorom treba nanositi često (svaka 2 sata) i uvijek nakon plivanja i brisanja ručnikom.

Voda i znoj mogu smanjiti zaštitu od sunca, zato proizvod mora biti vodootporan. Također je važno nanositi dovoljnu količinu proizvoda – dužina jednog prsta namazanog kremom je dovoljna za zaštitu lica, a dva prsta za svaku ruku, nogu, prsa, trbuh i leđa. Kvalitetni proizvodi za zaštitu od sunca uključuju dobru toleranciju, fotostabilnost, otpornost na vodu i znoj. Na kraju, možemo birati i teksturu proizvoda najprimjereniju određenom području i prioritetima pacijenta (krema, fluid, gel).

Prema reakciji na polusatno izlaganje ljetnom sunčevu svjetlu koža se dijeli na šest tipova:
tip I uvijek se pojave opekline, nikada tamnjenje (crvenokosi ljudi, svijetlih očiju, potomci Kelta)

tip II obično se pojave opekline, a tamnjenje samo katkad (osobe plave kose i očiju)

tip III opekline se pojavljuju katkad, a tamnjenje uvijek

tip IV opekline su vrlo rijetke, a pigmentacije jače nego kod tipa III (tamnopute osobe)

tip V izrazito tamnoputi ljudi (Meksikanci i Indijanci)

tip VI izrazito pigmentirana koža (crnci).

U našem podneblju najčešći su tipovi II i III.

Tagovi: