Reanimacija – postupak oživljavanja

Ljepota i zdravlje

Reanimacija - postupak oživljavanja

Što je reanimacija? Ako pravilno i na vrijeme započnemo s reanimacijom možemo spasiti nečiji život.

Reanimacija je postupak oživljavanja u slučaju srčanog zastoja. Reanimacija podrazumijeva masažu srca (kompresiju prsišta), prije pandemije Covid-19 je bilo i umjetno disanje (upuhivanje u pluća) koje se po novim smjernicama i preporukama ne provodi, dok je danas sve više popularna i omogućena upotreba automatskih vanjskih defibrilatora (AVD).

Srčani zastoj može se dogoditi bilo kome od nas, bilo na kojem mjestu i u bilo koje vrijeme, i svatko od nas se može naći u situaciji kada trebamo pružiti prvu pomoć osobi koja ima srčani zastoj. Zbog toga je posebno vrijedno poznavati vještine osnovnih postupaka reanimacije koji se mogu lako naučiti, a na taj način možemo spasiti život nekoj možda i nama bliskoj, dragoj osobi. Za početak je najbitnije da ukoliko je potrebno osobu reanimirati to započnemo na vrijeme, što je moguće prije i dovoljno kvalitetno. Doslovno je svaka minuta jako važna za preživljavanje. Najčešće su uzroci zastoja srca bolesti srca i žila, mogu to biti bolesti kod starijih osoba, respiratorne bolesti, trovanja, predoziranja, utapljanja i ozljede te alergijske reakcije.

Ako je prošlo više od 4-5 minuta nakon srčanog zastoja može doći do takvog oštećenja mozga da će osoba imati kao posljedicu blaže ili teže oštećenje mozga, invalidnost ili smanjene intelektualne funkcije. Ako prođe više od 10 minuta nakon početka srčanog zastoja bez adekvatne reanimacije kod osobe koja je doživjela srčani zastoj, često se događa da osoba ne može preživjeti ili osoba može ostati u trajnoj komi, priključena na respirator, bez mogućnosti da se jednog dana probudi. Prestankom disanja i/ili srčanog rada organizam nema kisika, događa se odumiranje stanica, pri čemu moždane stanice su te koje odumiru prve, već za nekoliko minuta i samo unutar tog kratkog vremena ima smisla pokušati osobu reanimirati. Ponešto sporije se događa odumiranje stanica kod osoba u stanju pothlađenosti, hipotermije (primjer utopljenika iz hladne vode).
Ne smijemo zanemariti činjenicu da hitne medicinske službe rijetko kada mogu stići do osobe kojoj je potrebno oživljavanje u tako kratkom vremenu od nekoliko minuta te je još jasnije koliko je osobito važno znanje laika i očevidaca koji će moći osobu oživljavati čim prije i upravo su oni ti koji su prvi u mogućnosti spasiti nekome život.


S obzirom na trenutnu situaciju zbog pandemije Covid-19 donesene su nove privremene smjernice i upute kako provoditi postupak oživljavanja osobito kod osoba kod kojih je potvrđena zaraza ili sumnja na zarazu korona virusom. Obavezno je da osoba koja pruža postupak oživljavanja stavi masku na lice. Kod prilaženja osobi potrebno je provjeriti svoju osobnu sigurnost, provjeriti da ne ugrožavamo svoj život, da li je mjesto u kojem se nalazi ugrožena osoba za nas sigurno, da nas ne ugrožava nešto opasno za nas, poput plina, električnog napona, kemijskih supstanci, da nismo izloženi opasnom prometu na cesti, da li postoji opasnost od požara i sl.

Kako se provodi reanimacija?

Postupak oživljavanja ili reanimacije možemo podijeliti u nekoliko faza ali prvo je važno prepoznati zastoj disanja i zastoj srca da bi se dalje provodila reanimacija. Potrebno je provjeriti stanje svijesti. Ako se dogodi da osoba kojoj želimo pomoći nepomično leži ili se iznenada srušila na tlo najprije je potrebno provjeriti je li ta osoba pri svijesti. Dobro je provjeriti ima li u našoj blizini i drugih osoba koje su već možda došle prije nas te također pozvati da molimo pomoć. Sve se ovo treba vrlo brzo odvijati.

Potrebno je provjeriti da li žrtva reagira, osobi prići oprezno, lagano je primiti za ramena (lagano, jer postoji rizik da je osobi npr. pri padu ozlijeđena vratna kralježnica). Zatim osobu isto lagano protresimo. Glasno i razgovijetno joj trebamo uputiti nekoliko pitanja o tome da li nas čuje, da li joj možemo nekako pomoći, što joj se dogodilo i slično. Ukoliko osoba ne odgovara na naše upite zaključujemo da je osoba bez svijesti i svi daljnji postupci moraju se provoditi brzo i bez odlaganja.

Prema novim smjernicama zbog pandemije Covid-19 reanimacija se provodi nešto drugačije odnosno disanje osobe se više ne provjerava na način da osobu slušamo tako što uho prislanjamo ustima unesrećenog, već samo gledamo prsni koš osobe kojoj želimo pomoći i donosimo zaključak pogledom pomiče li se prsni koš gore-dolje, odnosno na taj način ćemo znati da li je došlo do prestanka disanja ili ne. Ukoliko ne možemo prepoznati jasne znakove disanja, unesrećenoj osobi prvo ćemo usta pokriti komadom tkanine ili maskom kako bismo spriječili potencijalnu infekciju koronavirusom i osobi ćemo odmah pokušati otvoriti dišni put.

Dok se osoba nalazi na leđima zabacite joj glavu podižući bradu prstima jedne ruke dok drugom rukom pritisnete čelo. Usta moraju pri tome biti otvorena. Na taj način korijen jezika se odmiče od stražnje stijenke ždrijela te se osigurava prohodnost dišnog puta. Može se dogoditi da ćete morati odstraniti iz usta zubnu protezu ili povraćeni sadržaj što učinite ako ste stavili rukavice ili prstom umotanim u maramicu ili gazu. U tom trenutku se može dogoditi da osoba počne disati. Ne smijete zamijeniti normalno disanje osobe s tzv. agonalnim teškim disanjem osobe. To je jako važno. Agonalno disanje se pojavljuje otprilike kod 40% osoba nakon srčanog zastoja a radi se o disanju koje je teško, bučno, neritmično disanje (hropac). To se treba prepoznati da je ustvari takvo disanje znak srčanog zastoja a ne da je to normalno disanje. Često se tu laici bune i ne započne se oživljavanje a koje je bilo nužno jer smatraju da osoba diše. Također i samo nekoliko kratkotrajnih udisaja ili izdisaja koji prestanu ne smatra se kao pravilno disanje. U slučaju da se nađemo u dilemi najbolje je započeti odmah s ručnom masažom prsnog koša.

Žurno obavijestiti hitnu medicinsku službu na 194 ili 112 da je potrebna reanimacija, raditi ručnu masažu prsnog koša. Što je defibrilator?

Ako osoba ne diše odmah pozovite hitnu medicinsku službu na telefonski broj 194 ili 112. Budite pribrani, mirni, kako bi mogli na kvalitetan način prenijeti sve potrebne informacije. Prvo kada dobijete hitnu medicinsku službu predstavite se, recite svoje ime i prezime, točnu lokaciju odnosno gdje se točno nalazite, opisati što se dogodilo, o koliko osoba se radi, o spolu osobe, godinama, kako osoba kojoj želite pomoći reagira ili ne reagira. Također od osobite važnosti je da ne prekidate telefonski razgovor, ostanite na liniji, ukoliko je potrebno i jeste u mogućnosti i čitavo vrijeme dok ne dođe do vas hitna medicinska pomoć jer vam preko telefona mogu biti od velike pomoći osobe koje ste u hitnoj medicinskoj službi dobili na telefon.

Zbog situacije s korona virusom prema novim smjernicama, unesrećenom se ne pruža umjetno disanje usta na usta, već se izvodi samo ručna masaža prsnog koša. Reanimacija se započinje s 30 kompresija prsišta, tj. pritisaka u sredinu prsnoga koša, bolesnik leži na tvrdoj podlozi. Dlan jedne ruke se stavi na sredinu prsa, zatim drugu ruku postavimo preko prve, isprepletimo prste ili neka budu ispruženi ali ne smiju dodirivati stijenku prsnog koša. Laktovi trebaju biti stalno ispruženi a ramena iznad mjesta pritiska, prenosite svoju težinu na pritisak na prsa i poprilično brzo (100-120 puta u minuti) s tim da se snažno vrši pritisak na prsni koš i udubi na 5-6 cm kod odrasle osobe. Kod djece je postupak isti što se tiče brojanja i tehnike osim što kod djece se ne smije s dvije ruke prejako stiskati, moguće je da je dovoljno kod starije djece jednom rukom pritiskati a kod sasvim male djece i pritiskom prsta. Pri tome utisnuti prsa do 1/3 njihova promjera. Nemojte prekidati kompresije prsnog koša na dulje od 10 sekundi radi ventilacije.

Reanimaciju tj ovakva ponavljanja je važno raditi sve dok ne dođe hitna medicinska služba, odnosno bar 30 minuta, idealno je ako imamo u blizini i u pomoći i neku drugu osobu ili osobe koje znaju kako se radi reanimacija da vas zamijene. S reanimacijom možete prestati u slučaju kada se osoba probudi, počne se micati, otvori oči ili počne normalno disati. Ovo je bio osnovni postupak reanimacije, osnovno održavanje života, no kao definitivna terapija vrlo često je potrebna defibrilacija odnosno ispostava električnoga šoka kroz srce.

Defibrilacija se vrši uz pomoć automatskih vanjskih defibrilatora (AVD) kojih sve više možemo pronaći postavljenih na javnim i visokofrekventnim mjestima. Defibrilator je manji prijenosni uređaj jednostavne primjene, čije se elektrode stavljaju na vanjsko prsište osobe i takav defibrilator sam određuje da li je potrebna defibrilacija ili ne. Neki uređaji odmah izvrše električni šok a kod većine treba stisnuti tipku da se šok pokrene. Nakon isporučenog elektrošoka ponovo se vrati na postupak 30 kompresija prsišta. Dalje se prate glasovne upute defibrilatora koji će nakon 2 minute tražiti da se mi koji pomažemo odmaknemo a defibrilator će ponovo raditi analizu srčanog ritma. Defibrilator je vrlo siguran za korištenje, u velikom postotku može unesrećenom spasiti život ako je na vrijeme priključen.

Tagovi: