Da li je psihoza izlječiva

Da li je psihoza izlječiva

Psihoza je teška duševna bolest

Duševne bolesti pogađaju oboljele osobe i osobe s kojima žive, djeluju na čitavu obitelj, umanjuju i otežavaju socijalno-društveno funkcioniranja i radnu sposobnost. Psihoza je teška duševna bolest, a liječi se prema vrsti psihoze. Često se govori o poremećajima iz psihotičnog spektra jer svaki psihotični napadaj može biti drugačiji. Uzroci psihoze mogu biti unutarnji i vanjski, sama bolest može biti akutna(iznenadna psihotična epizoda) ili kronična, a dijeli se na dvije glavne grupe, organske i funkcionalne psihoze.

Organska psihoza može biti posljedica neke druge bolesti ili poremećaja, poput raznih ovisnosti, posljedica malarije, tifusa, sifilisa i raznih drugih bolesti. U ovakvim slučajevima težište liječenja ja na liječenju osnovne bolesti, antipsihotici se daju po potrebi. Funkcionalne psihoze su često nasljedne, poput shizofrenije, a uz antipsihotike se radi na socijalizaciji i prilagodbi bolesnika. Akutne psihoze traju najmanje mjesec dana, a najviše šest mjeseci, okidači mogu biti stres, gubitak bliskih osoba, bilo koje drugo traumatsko iskustvo kao što je gubitak posla, rat ili dugotrajni emotivni problemi.

Psihoza se može liječiti, ali ne uvijek i izliječiti

Vanjski uzroci psihoze su stres, bilo koje traumatsko iskustvo, teške zarazne bolesti, ovisnost o alkoholu, drogama, kocki, seksu ili mobitelu i internetu. Unutarnji uzroci psihoze mogu biti endogenog karaktera zbog oštećenja živčanog sustava, mogu biti na neki način blago povezane s depresijom iako im ona nije uzrok. Koraskovljeva psihoza je povezana sa kroničnim alkoholizmom, koji također spada u vanjske uzroke. Afektivni poremećaj iz shizofrenog spektra poremećaja, kao i bipolarni poremećaj imaju karakteristike i vanjskih i unutarnjih uzroka.

Psihoza se može liječiti, ali ne uvijek i izliječiti, ali je velika stvar da antipsihotici održavaju kontrolu nad bolešću i koliko toliko poravljaju funkcioniranje u društvu. Neke psihoze se moraju liječiti isključivo bolnički, naročito u akutnoj fazi. Ovi lijekovi popravljaju pažnju i koncentraciju, umiruju poremećaj raspoloženja, ublažavaju halucinacije, smiruju deluzije, bolesne ideje i suicidalne misli, vraćaju kontroliranu komunikativnost i stabilnije ponašanje, umiruju opći nemir i nervozu, smanjuju tjeskobu i pomažu psihotičnoj osobi u emotivnoj stabilizaciji.

Kod psihoza je najvažnije da oboljeli uzimaju lijekove

Do izuma antipsihotika puno je teže bilo oboljelima, njihovim obiteljima i liječnicima koji su ih liječili. Kod psihoza je najvažnije da oboljeli uzimaju lijekove, no, na žalost svih uključenih, takvi bolesnici često prekidaju uzimanje lijekova na svoju ruku, s opravdanjem da im lijekovi umrtvljuju osjećaje, ali čim prekinu bolest se vraća u još gorem obliku. Naravno, nema lijeka bez nuspojava, ali psihijatri određuju terapiju procjenjujući kompletnu anamnezu oboljele osobe i uvjete u kojima osoba živi doma.

Mnoga psihoza ostane prikrivena i nikad dijagnosticirana, jer duševne bolesti u narodu i dalje nosi žig srama i obitelj skriva tu sramnu tajnu svog oboljelog člana. Zbog neliječene psihoze se svaodnevno oko nas događaju teške drame i tragedije. Poželjnije je imati rak na bilo kojem organu nego nositi rane na duši. Nitko se se ne bi trebao sramiti potražiti pomoć za slomljenu dušu, jer se svatko može naći u toj poziciji i svakome se to može dogoditi.


Tagovi: