Riječit ili rječit?

Riječit ili rječit?

U hrvatskom jeziku postoje mnoge glasovne skupine koje stvaraju poteškoće kod pisanja, a jedna od njih je i /ije/ i /je/. Neki govornici ne pronalaze problem u pisanju ovakvih riječi, dok drugima predstavlja veliku poteškoću. Kao opće pravilo, ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/, kao što je slučaj kod riječi bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i drugih.

S druge strane, ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/, kao što je slučaj kod riječi čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i drugih.Postoje, međutim, iznimke od ovog pravila, kada se neke riječi izgovaraju i dugim i kratkim slogom, a pišu se s glasovnom skupinom /je/, kao što su bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni. Također, postoje i rijetki primjeri kad razlika u slogu čak znači i razliku u značenju riječi, poput primjera slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).U ovom slučaju, pridjev u značenju 'koji lijepo i tečno govori' dolazi od imenice riječ i naglašen je kratkouzlaznim naglaskom, pravilno se piše rječit, rječita, rječito, rječitim, rječitih, rječitog. Primjeri njegove upotrebe su brojni: bila je toliko rječita da je zavarala čak i pametnije od mene, o rječitosti nema govora, to mu je glavna prednost pred protukandidatima, rječit, obrazovan, zgodan i sportaš, imao je sve.U zaključku, valja pripaziti na pisanje ovih glasovnih skupina i upamtiti da se pridjev rječit pravilno piše s glasovnom skupinom /je/, dok se imenica riječ piše s glasovnom skupinom /ije/.