Izvanbračna zajednica bez djece – nasljeđivanje i dokazivanje

Ljubav i veze

Izvanbračna zajednica bez djece - nasljeđivanje i dokazivanje

Izvanbračna zajednica u okviru zakona o nasljeđivanju

Zakon o nasljeđivanju je u pravu na nasljedstvo izjednačio bračne i izvanbračne parove, s tim da izvanbračna zajednica u okviru zakona o nasljeđivanju propisuje trajanje izvanbračne zajednice najmanje tri godine zajedničkog života. Isti zakon vrijedi i ako je jedno od partnera strani državljanin i ako su oboje državljani RH. Ako se samo rastanu i time prestane njihov zajednički život, na jednake dijelove dijele zajedničku stečevinu, a ako jedno od partnera umre i ako nema oporuke, postupasepremazakonu.

Kada izvanbračna zajednica prestaje zbog smrti jednog od partnera, a postoji oporuka, izvršitelj oporuke i podjele ostavine je dužan provesti podjelu prema oporuci. Ako još netko polaže pravo na nasljedstvo ili misli da je oštećen, mora svoje pravo ostvarivati sudskim putem. Oporuka je pravovaljani dokument koji može biti napisan vlastoručno, sa potpisima dva svjedoka ili ju može sastaviti pravno ovlaštena osoba, javni bilježnik ili odvjetnik. Ako drugi članovi obitelji sumnjaju u autentičnost oporuke, moraju sudskim putem to dokazati.

Iznimke kada izvanbračna zajednica živi na dvije različite adrese

Za očekivati je da izvanbračni partneri žive zajedno, na istoj adresi, najmanje tri godine i tako naizgled i jest po slovu zakona, ali sudska praksa pokazuje da to nije uvijek tako. Događa se da izvanbračna zajednica mora biti razdvojena, naprimjer iz zdravstvenih razloga, zbog kojih jedan od partnera završi u domu jer je nepokretan, ali veza nije prekinuta. Emotivna veza obvezuje zdravog partnera ili partnericu da se i dalje brine za bolesnog partnera i on ili ona to i čine.


Sudska praksa uvažava neke slučajeve zbog kojih se neki par iz opravdanih fizički razdvoji, ali su i dalje emotivno povezani i brinu jedno o drugom. Tako razdvojena izvanbračna zajednica ne mijenja ništa u pravu na nasljeđivanje i postupa se po zakonu ako smrt prekine trajanje takve zajednice. Razdvajanje se može dogoditi i zbog posla ili nekih drugih razloga, ali trajna životna povezanost i briga jednog za drugo nije prekinuta, a svi slobodni dani su i dalje zajednički.

Brak, izvanbračna zajednica i životno partnerstvo su u nasljeđivanju izjednačeni

Brak je zajednica muškarca i žene registrirana pred matičarem ili u vjerskoj zajednici. brak, izvanbračna zajednica i životno partnerstvo su u nasljeđivanju izjednačeni pred zakonom, bilo da su izvanbračni i životni partneri svom zajedništvu dali neki pravni okvir ili su zajedno slobodnom odlukom, bez potrebe da to igdje registriraju. Osobe u zajedničkom životu participiraju u svim životnim troškovima, kao i bračni parovi, pa je i pravedno ih je zakonodavac izjednačio u pravu na nasljeđivanju.

Neformalna, izvanbračna zajednica se može, ako to partneri žele, zakonski regulirati, radi ostvarivanja nekih prava oko uzdržavanja, liječenja kada je jednome od njih potrebna pomoć druge osobe u slučaju bolesti i invaliditeta te ostvarivanju prava iz socijalne skrbi ako se nađu u nezavidnoj egzistencijalnoj situaciji zbog ostanka bez posla i slično, ali i ne moraju. Po zakonu mogu sva ta prava ostvariti, ali im treba malo više vremena i dokumentacije za to. Nasljeđivanje po smrti je najbolje pravno urediti oporukom.

Tagovi: