Glas R, problemi s izgovorom – uzrok i ispravljanje govora

Ljepota i zdravlje

Glas R, problemi s izgovorom - uzrok i ispravljanje govora

Glas R djeci je najteže za izgovoriti

Većina djece uglavnom do pete godine života, bez većih poteškoća, usvoji pravilan izgovor glasova. Ako dijete i nakon te dobi neke glasove ne izgovara besprijekorno, tada treba potražiti mišljenje, savjet i eventualno pomoć (intervenciju) logopeda. Prema statistikama oko 30% djece predškolske dobi i oko 12 do 16% osnovnoškolaca ima poremećen izgovor pojedinih glasova. Poremećen može biti izgovor samo jednog ili više glasova, a jedan od češćih glasovnih poremećaja je izgovor glasa r. Glas r je vrlo čujan, kažemo auditivan poput samoglasnika, pa se svako odstupanje u njegovu izgovoru jasnije čuje i zamjećuje nego drugi artikulacijski ili jezični poremećaji.

Oko 4% odraslih osoba ima neki oblik poremećaja izgovora. Kada je riječ o glasu r, onda je njegov iskrivljeni izgovor u odraslih osoba najčešće poremećen zbog pogrešnoga mjesta artikulacije. To znači da je takav r proizveden vibracijama stražnjeg dijela jezika umjesto vibracijama vrhom jezika, kako je pravilno i kako zahtijeva naš jezični sustav.

Prvih šest godina djetetova života presudne su za razvoj govora i jezika. Predškolska je dob krajnja granica do koje se mogu tolerirati nepravilnosti izgovora. Stoga je iznimno važno da se kod djece korekcija svih glasova provede prije upisa u prvi razred, odnosno do šeste godine. To je vrijeme pripreme za školu, kada djeca moraju usvojiti određene zahtjeve za uspješno uključivanje u sve školske aktivnosti. Osim toga, djetetov govor u cjelini mora biti uredan, a svi glasovi pravilno izgovarani. Upravo zato, pregledom prije upisa u prvi razred, ispituje se psihička i fizička razvijenost, a posebna pozornost posvećuje se govoru. Ako školski liječnik procijeni da je potrebno, uputit će dijete logopedu.


Međutim, statistički podaci Poliklinike SUVAG dobiveni tijekom 2004. godine pokazuju da je još uvijek nedovoljan broj djece pravodobno obuhvaćen logopedskom terapijom, odnosno da se djeca javljaju na logopedske vježbe tek nakon šeste godine, što je općenito prekasno. Svi glasovi, pa i glas r, do te bi dobi trebali biti uredno artikulirani. Polaskom u prvi razred svakako je poželjno da djetetova artikulacija bude u potpunosti uredna, osobito zbog važnosti govora za socijalizaciju.

Upravo je predškolsko vrijeme, do upisa u prvi razred, idealno vrijeme za svladavanje izgovornih pogrešaka i učenje glasova, budući da se smatra kako potpuna automatizacija govora kod djeteta završava oko desete godine života. Što se dijete kasnije uključi u logopedsku terapiju, to će biti teže postići zadovoljavajuću artikulaciju glasa r. Logopedski tretman pomoći će djetetu da što prije ispravi poremećeni glas ili glasove te time izbjegne psihičke traume koje zbog toga mogu nastati, a ponekad biti tolike da pojedina djeca počnu izbjegavati govorne situacije.

Glas r je relativno težak za izgovor, radi potrebne motoričke zrelosti i spretnosti, pa ga djeca nauče nešto kasnije, između treće i četvrte godine života. Glas r je jedini u našem glasovnom sustavu koji se tvori vibracijama prednjeg dijela jezika. Dok u francuskom jeziku i nekim drugim jezicima treperi (dorzalni) stražnji dio jezika, što je standardni izgovor. Upravo stoga oni nemaju poremećaj glasa r (rotacizam) kao izgovornu manu. U našem se izgovornom sustavu treperenje bilo kojim stražnjim dijelom jezika smatra poremećajem. Zbog svih obilježja koja ga čine upravo onakvim kakav se zahtijeva u našem izgovornom sustavu, za glas r se može reći da je osobit i stoga zahtijeva i osobit pristup.

Nepravilan izgovor glasa r naziva se rotacizam (od grčke riječi rho = r). Po učestalosti pripada glasovima koji su češće poremećeni, odmah nakon dentalnih frikativa i afrikata (s, z, i c). Poremećaj izgovora glasa r može se pojaviti kao izoliran, samostalan poremećaj ili u kombinaciji s drugim glasovima i/ili govorno–jezičnim poremećajima. Među različitim distorzijama glasova najuočljivija je distorzija glasa r. Ona koja je ostvarena kao stražnja distorzija, poznata je još pod nazivom “račlanje”. Distorziju glasa r najčešće nije moguće ispraviti bez sustavne pomoći i intervencije logopeda. U suprotnom, poremećaj u manjoj ili većoj mjeri ostaje prisutan i u odrasloj dobi.

Poremećaji glasa r mogu se svrstati u tri stupnja: omisija, supstitucija i distorzija. Omisije kao i supstitucije učestalije su u djece mlađe dobi. Distorzije se mogu, s obzirom na artikulacijsko stanje, svrstati u prednje i stražnje distorzije. Dok se prednje lakše otklanjaju i susreću se češće kod djece, stražnje su znatno tvrdokornije i češće se susreću u odrasloj dobi. U slučajevima stražnjih distorzija nikad nije prerano za početak terapije.

Omisije

Omisija glasa r odnosi se na njegov potpuni izostanak u govoru. Može se reći i da je omisija nečujna realizacija glasa budući da dijete ostavlja mjesto i vrijeme te određenu napetost na onom mjestu gdje zapaža da se nalazi glas iako ga još nije u mogućnosti ostvariti.

Supstitucije

Najčešće se glas r zamjenjuje ili supstituira prijelaznim glasovima w, l, i j. No samo je mlađoj djeci supstitucija glasovima j ili l dopuštena kao normalna, ali samo kao kraća, prijelazna faza na artikulacijskom razvojnom putu kojim djeca prolaze tijekom postupnog usvajanja glasa r.

Distorzije

Distorzije se mogu, s obzirom na artikulacijsko stanje, svrstati u prednje i stražnje distorzije. Prednje su: bilabijalne, nedovoljno vibrantne, nevibrantne i lateralne. Stražnje distorzije su: guturalna, dorsalna (vibracije se ostvaruju hrptom jezika) i uvularna (vibracije resice–uvule). Takav je izgovor glasa r akustički obično lako prepoznatljiv radi dojmljivih, jakih vibracija, koje se tvore na spomenutom mjestu. U rjeđim je slučajevima artikuliran vibracijama jedne strane jezika, što je obično uzrokovano jednostranom parezom jezika (lateralna distorzija).

Glas r može se pojaviti u bilabijalnom obliku, bilo da se tvori samo kontaktom usnica ili njihovim vibracijama. Poznato je da se proces učenja artikulacije zapravo zbiva i temelji na oponašanju modela. Različiti su uzroci zbog kojih pojedina djeca ne nauče korektno izgovarati glas r slušajući govor okoline. Često djeca nemaju razvijenu sposobnost dobre percepcije i diskriminacije glasova zbog čega se iste pogreške osim u govoru ponekad pojavljuju i u pisanju. Zbog tog razloga razvijanju slušnog zamjećivanja i međusobnog razlikovanja treba posvetiti dovoljno pozornosti tijekom logopedske terapije i savjetovati roditelje na koji će način provoditi što više slušnih stimulacija i vježbi određivanja izvora zvuka radi poticanja maturacije slušnih struktura koje su izgleda vrlo važne za pravilan razvoj fonematskog sluha, a time i artikulacije.

Jedan od osnovnih preduvjeta za uspješno usvajanje glasa r je uredan sluh, koji će omogućiti dobru akustičku povratnu spregu (feed–back) te se općenito smatra osnovom za usvajanje govora. Smanjena oštrina sluha, osobito ako prag slušne osjetljivosti prelazi40 dB, uzrokuje artikulacijske poremećaje. Također je bitno da dijete ili odrasla osoba uredno izgovara glas l. Sve dok se l ne usvoji, r se neće razviti. U praksi se pojavljuju i slučajevi kada dijete izgovara r, ali ne i l jer slabije slušno zamjećuje frekvencijski pojas glasa l koji je nešto niži od onoga za glas r. Moguće je da je u ponekom od tih slučajeva riječ o organskoj, odnosno neurolo-
škoj podlozi oštećenja, koja rezultira nedovoljnom funkcijom muskulature jezika, a možda i pojedinih drugih govornih organa. No ta sumnja često je klinički nepotvrđena.

Pod zadovoljavajućim anatomskim uvjetima smatra se uredan oblik i poketljivost, odnosno, uredna anatomsko–funkcionalna struktura govornih organa, tj. odsustvo strukturalnih anomalija u većoj mjeri. Takve anatomsko–strukturalne nepravilnosti mogu otežavati usmjeravanje zračne struje te odgovarajuće funkcioniranje i pokretljivost jezika. Svako odstupanje u građi artikulacijskih organa ne mora uzrokovati poremećaje izgovora. Katkad može postojati motorička nespretnost koja je uzrokovana kratkim frenulumom, tj. sraslom podjezičnom opnom, što također može otežati ili onemogućiti izgovaranje glasova l i r. Tada je nužno zatražiti mišljenje liječnika specijalista otorinolaringologa, koji će odlučiti o tome je li potrebno izvesti kirurški zahvat, (inciziju frenuluma) i tako omogućiti njegovu bolju pokretljivost.

Naslijeđe također može imati određenu ulogu. Nasljeđuje se konstitucija govornog mehanizma, a ne sam govor. Poremećaj izgovora glasa r može biti i dio kliničke slike govora osoba sa zaostajanjem u intelektualnom razvoju, ali u tom slučaju osim poremećaja i izgovora glasa r pojavljuju se i brojne druge jezično–govorne poteškoće.

Glas r je relativno težak za izgovor, radi potrebne motoričke zrelosti i spretnosti, pa ga djeca nauče nešto kasnije, između treće i četvrte godine života. Glas r je jedini u našem glasovnom sustavu koji se tvori vibracijama prednjeg dijela jezika.

Što se dijete kasnije uključi u logopedsku terapiju, to će biti teže postići zadovoljavajuću artikulaciju glasa r. Logopedski tretman pomoći će djetetu da što prije ispravi poremećeni glas ili glasove te time izbjegne psihičke traume koje zbog toga mogu nastati, a ponekad biti tolike da pojedina djeca počnu izbjegavati govorne situacije.

Tagovi: