Zdrav život s epilepsijom i drugim poremećajima svijesti

Ljepota i zdravlje

Zdrav život s epilepsijom i drugim poremećajima svijesti

Poremećaji svijesti prate nas od davnih vremena i nekada su se ljudi koji gube svijest štovali kao “odabranici” bogova i božanstava. To su najčešće bili voditelji plemena ili vračevi i nadriliječnici. Nažalost, to nije dugo trajalo tako da su u srednjem vijeku bolesnici, posebno oni s epilepsijom, bili udaljeni iz sudjelovanja u javnom životu. Tada ni liječnici nisu znali o kakvoj je bolesti riječ, što je uzrokuje i nije bilo nikakvih lijekova da se zaustave gubici svijesti. Tako je bilo do druge polovice XX. stoljeća. Tek je 1998. godine Svjetska zdravstvena organizacija napravila globalnu akciju borbe protiv krivog tumačenja epilepsije “Izići iz sjene” kako bi se skinula stigma s ovih bolesnika. Toj se svjetskoj kampanji priključila i naša institucija. Naime, Centar za epilepsije “Zagreb” je početkom 2007. godine, točnije 14. veljače, na dan sv.

Valentina, zaštitnika oboljelih od epilepsije, održao javnu tribinu u suradnji s Gradskim uredom za zdravstvo. Tu smo predstavili našu prvu studiju iz tog područja koja je obuhvaćala pitanja vezana uz razumijevanje epilepsije, a provedena je na više od 1500 stanovnika s 450 lokacija naše zemlje. Podaci su bili vrlo porazni. Svaki drugi stanovnik Hrvatske stigmatizira oboljele od epilepsije, ponajprije jer misli da je riječ o mentalnoj, psihijatrijskoj bolesti kojoj nema lijeka. Nadalje, svaki peti stanovnik misli da je epilepsija zarazna bolest koja se prenosi kontaktom i ne bi željeli imati takvog bolesnika na svom radnom mjestu ili kao člana obitelji. Naša je analiza također pokazala da su bolesnici s epilepsijom toliko stigmatizirani da neki misle kako bi oni trebali pohađati specijalne škole i raditi na mjestima niže kvalitete od onih za koja su educirani. No, ova studija nam je dala i nadu. Ona je pokazala da osobe koje u svojoj obitelji imaju nekog tko boluje od epilepsije ili ga poznaju daleko manje stigmatiziraju oboljele i ne misle da su oni drugačiji ljudi. Taj je podatak vrlo bitan jer znači da treba poboljšati edukaciju stanovništva. Edukaciju bi trebalo poboljšati na svim razinama, u vrtićima, školama, tvornicama i na radnim mjestima. Pred Centrom za epilepsije “Zagreb” je velika odgovornost da promovira zdrav način života oboljelih od epilepsije.

Nužno je podučavati da epilepsija nije mentalni poremećaj niti zarazna bolest već je bolest koja nastaje zbog oštećenja sive tvari, tj. kore mozga koja ne djeluje skladno s drugim centrima u mozgu. Zato je u određenim trenucima moguće da bolesnik djelomično ili u potpunosti izgubi svijest.

Prošle godine smo humanitarnom akcijom kupili novi aparat. Naš aparat, video/EEG monitoring, istodobno snima električnu aktivnost kore mozga – elektroencefalogram (EEG), srčanu aktivnost – elektrokardiogram (EKG) i video zapis, a dijagnosticira i druge poremećaje svijesti. Kod gubitaka svijesti, najčešće je riječ o osobama s poremećajem rada srca ili s pretjeranom stimulacijom moždanog živca vagusa. Tada govorimo o sinkopama, najčešće vazovagalnim sinkopama. Ti su poremećaji svijesti najčešći i njih vidimo kod mnogih osoba u trenutku emocionalne uzbuđenosti ili stresa, a najčešće ih pamtimo po dobro odglumljenim padovima u holivudskim filmovima. Takvi se poremećaji svijesti i najlakše liječe, naravno, nakon ispravne dijagnostike. Prema učestalosti na drugom su mjestu različite psihogene reakcije u kojima dolazi do nevoljnoga i nenamjernoga gubitka svijesti. Prije su se takva stanja opisivala kao konverzivne neuroze ili histerije jer se smatralo da su to bolesnici s psihičkim bolestima.

Danas više znamo o tome pa ti bolesnici najčešće boluju od depresije, psihoze, ili drugih poremećaja pažnje ili koncentracije. Za tu skupinu bolesti karakteristično je da osoba iznenada izgubi svijest, bez promjena u aktivnosti mozga ili u srčanoj akciji. Takvi poremećaji svijesti zahtijevaju kvalitetnu dijagnostiku i bolesnici trebaju zatražiti pomoć psihologa ili neuropsihologa. Nakon provedene terapije moguće je u potpunosti izliječiti ova psihogena stanja. Epilepsije su najčešća neurološka bolest od koje u našoj zemlji boluje oko 40 000 ljudi. Najveći porast broja novooboljelih je u starijoj populaciji, iznad 65. godine života, te u ranom djetinjstvu. Oko 40 milijuna bolesnika koji su dijagnosticirani s epilepsijom u svijetu, čak 85% živi u zemljama u razvoju i u nerazvijenim zemljama. Kao najčešći uzroci simptomatskoj epilepsiji kod nas su povećan broj ozljeda glave (većinom kao posljedica prometnih nesreća), infekcija mozga i prisutnost drugih neuroloških bolesti (moždani udar, Alzheimerova bolest). Potrebno je prepoznati uzroke poremećenog rada kore mozga, a najčešći su uskraćivanje spavanja, nagli prekid kroničnog uzimanja alkohola, jako blještavilo i titranje svjetla, epileptogeni lijekovi, upale mozga, ozljede glave, opojna sredstva i neredovito uzimanje antiepileptika.

Rjeđi su dehidracija, nagli prekid uzimanja sedativa barbiturata ili benzodiazepina, hiperventilacija, hipoglikemija, stres i velika fizička iscrpljenost. Epilepsije se mogu pojaviti i kod bolesnika s postojećom neurološkom bolesti, npr. s migrenom, multiplom sklerozom, moždanim udarom, Alzheimerovom demencijom i Parkinsonovom bolesti. Novije su studije pokazale da rizik od nastanka epilepsije ovisi o vrsti moždanog udara. Dogodi li se moždani udar u ishemijskoj regiji u prednjoj cirkulaciji, taj rizik iznosi oko 50%, a ako se dogodio u stražnjoj cirkulaciji on iznosi od 5 do 7%. Kod lakunarnih infarkta on je oko 5%. Kod intracerebralnih hematoma rizik nastanka epilepsije je od 15 do 25%, a kod subarahnoidalnog krvarenja od 7 do 35%. Alzheimerova bolest je najčešća neurodegenerativna bolest, a epileptični napadaji pojavljuju se kod 5% oboljelih. Povezanost epilepsije i psihijatrijskih bolesti je kompleksna. Neki bolesnici s epilepsijom mogu razviti cijeli spektar psihijatrijskih simptoma, od tjeskobnih stanja do depresije. Međutim, također je zanimljivo da psihijatrijski bolesnici s primarnom depresijom češće obolijevaju od epilepsije od opće, zdrave populacije. Tumori mozga su također češći kod oboljelih od epilepsije, dok se to ne bi moglo reći za druge vrste tumora čiji broj nije povišen. Od moždanih tumora najčešći su meningeomi i oligodendrogliomi. Kao i kod depresije, migrene su također povezane s epilepsijom. Bolesnici od epilepsije 2,4 puta češće obolijevaju od migrene u usporedbi s općom populacijom, a oboljeli od migrene imaju povećano incidenciju epileptičnih napadaja. Kvaliteta života oboljelih od epilepsije je smanjenja i zbog drugih bolesti. Tako osobe oboljele od epilepsije imaju češća krvarenja iz probavnog sustava, kardiovaskularne bolesti, prijelome, pneumonije i dijabetes.

Većina tih bolesti kao što su ozljede, trovanja, prijelomi i psihijatrijske bolesti uspješno se mogu spriječiti ili liječiti i najčešće su posljedica neodgovarajuće terapije epilepsije. Prvi epileptični napadaj obvezno zahtijeva specijalističku obradu liječnika neurologa. Potrebno je načiniti ambulantnu obradu bolesnika, što uključuje detaljnu anamnezu, EEG, neuroradiološku obradu, biokemijske nalaze krvi, uključujući glukozu, toksikologiju urina i eventualno analizu likvora. Ako je riječ o prvom jasnom gubitku svijesti u životu, produljenom napadu, seriji epileptičnih napadaja, nepotpunom oporavku nakon napadaja ili stanju sužene svijesti koje traje dulje od dva sata, žarišnom neurološkom deficitu ili visokoj temperaturi, potrebno je bolesnika također zadržati u bolnici kako bi se napravila detaljna i hitna obrada. Prvi napadaj najčešće nije povod za uključivanje specifične terapije antiepilepticima. Također, ako je riječ o kraćoj seriji napadaja tijekom 24 sata koji spontano prestanu najčešće se ne uvodi terapija.

Terapija se uvodi odmah, ovisno o kliničkoj slici i anamnezi bolesnika, ako su napadaji dugotrajni i ako je bolesnik sužene svijesti između njih. Terapija se također najčešće uvodi ako se dogode dvije serije napadaja unutar 24 sata ili u slučaju kliničke slike koja upućuje na težu bolest. Zahvaljujući ponajprije primjeni višednevnog video/EEG monitoriranja koji postoji u našem Centru, takvi se bolesnici danas brže dijagnosticiraju. Moderne tehnike snimanja, poput magnetne rezonance (MRI) s tankim slojevima kroz režnjeve mozga, pozitronska emisijska tomografija (PET) koja od nedavno radi u KB “Sestara milosrdnica” omogućuju da veći dio tih bolesnika po potrebi može ući u preoperativnu obradu. Kod svih poremećaja svijesti, tako i kod epilepsija liječnici nastoje odabrati lijekove kako se napadi više ne bi ponavljaji. Veliku većinu poremećaja svijesti još uvijek nismo u stanju izliječiti, već ponajprije govorimo o kontroli gubitaka svijesti koja u više od 80% bolesnika s epilepsijom može biti potpuna. Novije spoznaje govore da je epileptični napadaj samo jedan oblik epilepsije, te da kvaliteta života tih bolesnika više može ovisiti o tome jesu li depresivnog raspoloženja nego o tome koliko često imaju napadaje.

Zbog čega je potrebno liječiti poremećaje svijesti?

Danas znamo da je rizik od ponovnoga epileptičnog napadaja nakon prvoga gubitka svijesti od 30 do 35%. Osobe koje su imale dva epileptična napadaja imaju od 70 do 80% vjerojatnost da će se dogoditi sljedeći, jednako kao i osobe kod kojih se treći napadaj već dogodio. Najteža posljedica bilo kojega gubitka svijesti je ozljeda, u prvom redu glave. Na kraju moramo reći da će svake godine 6 000 stanovnika Hrvatske imati prvi epileptični napadaj, a njih 40% bit će mlađi od 18 godina. Svake godine 2 500 stanovnika bude dijagnosticirano s epilepsijom jer imaju barem od 2 do 3 epileptična napadaja i potrebno ih je liječiti. Njih 30% imat će manje od 18 godina. Ispitivanja pokazuju da muškarci (1,7) u usporedbi sa ženama (1,1) imaju nešto češće novodijagnosticiranu epilepsiju.

Čak 1% populacije razvit će epilepsiju do 20. godine života, a više od 3% populacije imat će dijagnosticiranu epilepsiju do 80. godine života. Trendovi pokazuju da se broj novodijagnosticirane epilepsije smanjuje u djece, a povećava u odraslih. Oko 10% odrasle populacije ima najbližeg rođaka koji ima epilepsiju, a oko 30% odrasle populacije ima najbližeg rođaka koji je imao jedan epileptični napadaj. Nezaposlenost je dva puta češća ako osoba ima epilepsiju i osobe s epilepsijom češće rade niže kategorizirane poslove s obzirom na svoju edukaciju. Pokazano je da odsutnost s posla i nesreće na poslu nisu veće u bolesnika s epilepsijom niti se kvaliteta rada razlikuje. Izgubi li osoba svijest, potrebno je da se odmah javi svome liječniku ili dođe u bolnicu. Kvalitetna obrada također ovisi o vremenu koje je prošlo od gubitka svijesti. Ako se dijagnosticira epilepsija ili druga vrsta poremećaja svijesti, nužno je redovito dolaziti na kontrolne preglede i stalno uzimati preporučenu terapiju. Izgubi li osoba svijest, potrebno je da se odmah javi svome liječniku ili dođe u bolnicu. Kvalitetna obrada također ovisi o vremenu koje je prošlo od gubitka svijesti. Ako se dijagnosticira epilepsija ili druga vrsta poremećaja svijesti, nužno je redovito dolaziti na kontrolne preglede i stalno uzimati preporučenu terapiju.

Centar za epilepsije “Zagreb” koji djeluje pri Klinici za neurologiju KB “Sestre milosrdnice”, prije godinu dana kupio je aparat koji je zlatni standard za dijagnostiku različitih poremećaja svijesti. Aparat je kupljen humanitarnom akcijom i sredstvima građana koji su prepoznali potrebu za njim. Centar za epilepsije “Zagreb” osnovan je 2005. godine i želi modernim pristupom pridonijeti boljem razumijevanju ove bolesti, unaprijediti kvalitetu života bolesnika i smanjiti stigmu povezanu s epilepsijom. Centar pruža mogućnost kompletne dijagnostike poremećaja svijesti, što uključuje:

  1. standardni EEG s moždanom kartografijom
  2. produljeni EEG nakon deprivacije spavanja
  3. kontinuirano, višednevno video/EEG snimanje.

Centar surađuje s više domaćih institucija, kao i s centrima u Europi i SAD-u na interdisciplinarnim projektima vezanima uz epilepsije. Jedna od naših najvažnijih aktivnosti je dvogodišnji Međunarodni simpozij o epilepsijama koji okuplja poznate svjetske stručnjake, a zbiva se u kazalištu “Mala scena”. Prvi je skup održan 2005. godine, a sljedeći u rujnu 2007. godine. Ovakvi nam skupovi pružaju priliku slušati svjetske stručnjake iz područja dijagnostike i terapije poremećaja svijesti. Također, na skupu se prezentiraju pomaci u optimalizaciji dijagnostike bolesnika te nove terapijske usluge ovih bolesti koje naš Centar nudi. S našim rezultatima nastupamo na svim svjetskim i europskim epileptološkim kongresima i educiramo mlade ljude koje smo zainteresirali za ovo područje.

U sklopu Centra za epilepsije “Zagreb” u listopadu 2007. godine otvorena je Ambulanta za prvi poremećaj svijesti. Ta je Ambulanta namijenjena osobama koje su prvi put u životu imale gubitak svijesti u posljednjih tjedan dana. S uputnicom svoga izabranog liječnika primarne zaštite te osobe mogu doći u Centar za epilepsije “Zagreb”. Ambulanta radi svaki radni dan, od ponedjeljka do petka, od 8 do 12h. Svaki će građanin biti detaljno obrađen, te će se pokušati ustanoviti razlog gubitka svijesti i odrediti je li potrebna daljnja obrada, tj. liječenje. U studenom 2007. godine otvoreno je Savjetovalište za trudnice s epilepsijom. Savjetovalište je otvoreno za osobe s epilepsijom koje planiraju trudnoću, kao i za sadašnje trudnice. Žene mogu doći nakon telefonske najave svaki petak od 10 do 12 sati. Ovdje mogu dobiti stručno mišljenje o planiranju trudnoće, načinu života i uzimanju lijekova za vrijeme trudnoće, potrebama za kontrolom, mjerama za vrijeme samog porođaja i neposredno nakon njega.

Tagovi: