Zašto se rijeka Dobra zove Dobra

Rijeka Dobra duguje svoje ime legendi o nesretnoj ljubavi

Ogulinci svoju rijeku zovu Dobra ili Đula, a njezin najpoznatiji ponor nazivaju Đulin ponor. Rijeka Dobra duguje svoje ime legendi o nesretnoj ljubavi koja potječe iz 16 stoljeća, prema kojoj su roditelji plemenitaši svoju lijepu kćer Zulejku koju su mjeđtani zvali Đula, obećali starijem plemiću za ženu, a onda se umiješala sudbina. Naime, za vrijeme jedne velike bitke s Turcima u grad je stigao mlad i kršan zapovjednik krajišnika Milan Juraić u kojeg se Đula odmah i na prvi pogled smrtno zaljubila.

Mladi kapetan Milan Juraić je sa svojim krajišnicima branio Frankopansku utvrdu u Tounju i nesreća je htjela da u toj obrani pogine. Kada je nesretna Zulejka (Đula) čula za njegovu tragičnu pogibiju, i dalje nesretno zaljubljena odbila je udaju za starog plemenitaša, popela se na liticu nad rijekom i sunovratila se u ponor rijeke Dobre. Zato tu hirovitu rijeku ponornicu mještani i dana danas nazivaju rijeka Dobra ili Đula, kao spomen na jednu nesretnu i tragično okončanu ljubav.

Rijeka Dobra ima i svoje vilinske priče i bajke

Uz rijeku Dobru i okolne izvore ide još jedna legenda, naime voda s tih izvora se smatrala najzdravijom pitkom vodom u tom kraju, a i šire, naročito voda sa izvora Cesarovec, ali zbog stalnih napada Turaka mještani često nisu mogli do te vode, a prvi vodovod je izgrađen tek 1847 godine. Rijeka Dobra ima i svoje vilinske priče i bajke, naime vodovod se i dandanas napaja sa istog izvora u selu Turkovići, a i legenda je zanimljiva.

Po legendi, voda s Cesarovca žene pomlađuje, čini ih lijepima i dobrima, čuva dugo njihovu mladolikost, a muškarac koji se napije te vode, oženit će se sigurno Ogulinkom. Druga legenda priča o planinini Klek (1812 metara nadmorske visine) koja ima oblik uspavanog diva i dominira tim krajolikom kojim teče, uvire i izvire rijeka Dobra. Prema predaji i 17 stoljeća za vrijeme olujnih noći se na njegovom vrhu, točno u ponoć, skupljaju vile planinkinje, vilenjaci i vještice iz cijelog svijeta i orgijaju do duboko u noć, a odatle se spuštaju samo u bajke.

Rijeka Dobra ima i svog zmaja

Uz veliki broj manjih i većih špilja, ponora, vodopada i nekoliko jezera, ide i mnogo legendi, pa ne čudi da rijeka Dobra ima i svog zmaja koji živi u Schmidtovu jezeru, a u dubinama Kleka živi i kraljevna pretvorena u zmiju. Navodno je djevojka došla na jezero po vodu i zmaj ju je htio zgrabiti, ali ju je sveti Juraj na konju spasio, a okamenjeni trag kopita njegovog konja pored jezera i tako je bajkoviti kraj pun bajki.

Rijeka Dobra, rodni grad i rijeci i našoj književnici Ivani Brlić Mažuranić, su svojim legendama i narodnim pripovijestima bili neiscrpno vrelo inspiracije kraljici hrvatske književnosti za djecu, a mnogi u njezinim Pričamam iz davnine pokušavaju i prepoznati autentična mjesta i lokalitete oko rijeke Dobre. Da li je Dobra rijeka postala zlorečica u narodu, ili zlovoda u Ivaninim pričama zbog tih ponekad vrlo neobičnih legendi ili zbog poplava kada se njezin riječni kanjon napuni, prelije i izlije na grad i ostala naseljena mjesta, ne zna se.