Što je umjetna oplodnja

Što je umjetna oplodnja

Što je umjetna oplodnja

Umjetna oplodnja je način začeća kada prirodno začeće ne uspijeva dulji period. Kada par ima normalne seksualne odnose i nastoje začeti dijete no mjesecima ne uspijevaju uzroci mogu biti različiti, od uobičajenog stresa do nekih ozbiljnijih poremećaja bilo kod žene, ali i kod muškaraca. Ukoliko prođe i godinu dana bez začeća uz redovne seksualne odnose dva do tri puta tjedno, par treba potražiti liječničku pomoć kako bi se ustanovilo što je uzrok neplodnosti.

Kada par neuspješno pokušava dulje vrijeme začeti dijete, te pri tome ne uspijeva vrijeme je da se umjetna oplodnja uzme kao opcija začeća kao liječnički tretman. Neplodnost se podjednako javlja i kod žena i kod muškaraca, a može se dogoditi i da su oba partnera istovremeno neplodna.

Najčešći uzroci neplodnosti kod žena su godine starosti jer se nakon 30-te smanjuje mogućnost začeća, abnormalnosti u radu jajnika i jajovoda kao što je neprohodnost jajovode, problemi s ovulacijom kao što je sindrom policističnih jajnika, te endometrioza, dok kod muškaraca je najčešći uzrok pokretljivost spermija ili nedovoljan broj spermija.

Pretrage koje vode u postupak umjetna oplodnja

Da bi se pokrenuo postupak umjetna oplodnja par će prvo biti podvrgnut raznim dijagnozama kako bi se utvrdilo točno razlog neplodnosti, bilo kod žene ili kod muškarca, ali možda i kod oba partnera. Kod muškaraca uzrok neplodnosti uz slabu pokretljivost ili nedostatak spermija uzroci mogu biti i infekcije, razne bolesti, ali i urođene mane koje mogu dovesti do spore pokretljivosti spermija ili nedovoljne količine spermija. Stoga će muškarac biti testiran na koncentraciju i pokretljivost spermija prvenstveno, te na mogućnost infekcija ili drugih bolesti.

Također konzumacija alkohola i pušenja mogu biti uzročnici neplodnosti kod oba partnera, no i izloženost nekim otrovima i kemikalijama na radnom mjestu gdje jedan od partnera boravi veći dio dana može uzrokovati neplodnost. Obiteljska anamneza ima veliku ulogu, jer ako je netko u obitelji od prethodnih generacija imao problema sa začećima velika je vjerojatnost da će to biti genetski preneseno.

Žene će proći ginekološki pregled, UZV, papa-test, te krvne pretrage kojma će se utvrditi razina hormona. Žena će napraviti i histerosalpingografiju HSG kako bi se uz pomoć kontrastnih metoda utvrdila prohodnost jajovoda. Muškarcima će biti preporučen spermiogram kojim će se napraviti analiza spermija i sjemene tekućine. Sve su to dijagnostičke metode koje je potrebno napraviti da bi se umjetna oplodnja krenula realizirati.

Umjetna oplodnja metode

Umjetna metoda oplodnje ima četiri glavne metode začeća, inseminacija, oplodnja in vitro, metode GIFT i ZIFT, te metoda ICSI. Inseminacija je postupak kojim se u šupljinu maternice ubrizgava tokom ovulacije sperma muškarca, a metoda se primjenjuje kod slučaja oligospermije i astenospermije kod muškarca.

Oplodnja in vitro je umjetna oplodnja kod koje se spermij i jajna stanica spajaju izvan tijela i tako oplođeno jajašce se usađuje u maternicu. Prva takva umjetna oplodnja je napravljena u Engleskoj krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Ova metoda je vrlo skupa i vrlo komplicirana metoda jer se kod nje u koriste hormonski lijekovi kako bi se proizvelo što više jajašaca koja će se oploditi i usaditi u maternicu. Nerijetko su to višestruke trudnoće sa blizancima ili više zametka.

Metode GIFT i TIFT su slične oplodnji in vitro, no razlika je u tome što se jajašca izvlače iz jajnika, oplode i u kratkom roku se vraćaju oplođene u jajovod. Metoda ICSI se koristi kada je kod muškarca broj spermija izuzetno nizak, te se koristi samo jedan spermij koji se injekcijom uvodi u jajašce, te se nakon oplodnje jajašce vraća u maternicu.


Tagovi: