Opasnosti iz mora – žarnjaci

Zanimljivosti

Opasnosti iz mora - žarnjaci

Za mnoge od nas ljeto je sinonim za sunce, more i kupanje, tj. za odmor i uživanje. No ne mora uvijek biti tako. Koliko god čovjeka more zanosi svojom raskošnom ljepotom, njegovi stanovnici nisu baš uvijek prijateljski raspoloženi prema kupačima koji u njemu uživaju, ili prema ribarima koji od njega žive. Skupina morskih životinja koja nam može zagorčati boravak na moru jesu žarnjaci ili mješinci (colenterata, onidaria). Žarnjaci ili mješinci morske su životinje čija je građa tijela poput mješinice koja prema gore završava usnim otvorom okruženim lovkama. Lovke ili hvataljke sastavljene su od milijuna žarnika koje tvore njihov otrovni aparat. Žarnjaci se dijele na razrede:

  1. Obrubnjaci – Hydrozoa
  2. Prave meduze (morski klobuci ili režnjaci) – Scyphoza
  3. Koralji (toj grupi pripadaju i vlasulje ili moruzgve) – Anthozoa

U Jadranu živi oko 80 vrsta obrubnjaka, a tek nekoliko ih se smatra otrovnima. Te su hidromeduze malene i prozirne, ne vide se golim okom, a pri kupanju se ponekad osjeti žarenje i peckanje koje je posljedica njihovih uboda. Prije 20-tak godina u Tršćanskom je zaljevu prvi put nađena mala, ali vrlo otrovna hidromeduza, velika 15 do 20 mm (Gonionemus murbachi) koja se zadržava uz dno i pri uzgajalištima školjaka, a može biti opasna ako se proguta. Vrlo opasan obrubnjak koji vrlo rijetko doluta iz Atlantika u Sredozemlje (Physalia physalis) poznat je kod nas pod nazivom “modri loptaš”.

Meduze

U Jadranu živi nekoliko vrsta otrovnih “pravih meduza” kao što su:

  • morska mjesečina (Pelagia noctiluca) čiji klobuk ima ljubičasti sjaj i luminiscira noću
  • uhati klobuk (Aurelia aurita) – klobuk mu je bjelkaste boje i plosnatog je oblika
  • morsko pluće (Rhizostoma pulmo).

Prave meduze imaju tijelo od hladetinaste tvari koja sadrži 98% vode. Njihov klobuk pluta na samoj površini vode, a s njegova ruba pružaju se tanke lovke pune žarnika. Vlasulje ili moruzgve pričvršćene su za dno podnožnom pločom, tijelo im je kratko i valjkasto, a oko usnog otvora grana se vijenac lovki.

Vlasulje

U Jadranu živi oko 16 vrsta vlasulja. Smeđa vlasulja (Anemonia sulcata) je maslinasto zelenkaste boje i kod nas je najbrojnija. Crvena vlasulja (Actinia equina) na suhom se skuplja u glatku crvenu polukuglu zbog čega je zovu “morskom rajčicom”, a za vrijeme plime otvara se pod vodom i širi svoje grimiznocrvene lovke. Zelena vlasulja (Actinia cari) vrlo je otrovna, no nije česta. Plaštana moruzgva (Adamisia palliata) živi pričvršćena za kućice račića samaca. Otrov žarnjaka bistra je bjelančevinasta tekućina koja sadrži niz aktivnih supstancija kao što su: serotonin, tetramin, homarin, holin, N-metilipiridin, metilpiridin, trigonelin, hijaluronidaza i dr.

Slika otrovanja kod čovjeka nakon uboda žarnjaka varira od najlakše – lokalne, do najteže – smrti.

Neposredno nakon uboda pojavljuje se jaka prodorna bol poput strujnog udara, zatim se pojavljuje crvenilo sa centralno smještenom blijedom papulom (kvržicom) koja označuje mjesto uboda na kojem poslije nastaju mjehurići, vide se tragovi lovki, nastaju kraste, promjena boje kože (hiper i hipopigmentacija), te ponekad vjerni otisci krakova vlasulja ili meduza. Ponekad se može razviti sekundarna infekcija rane te ekcematoidne promjene na koži uz jak svrbež. Cijeljenje je uglavnom sporo.

Od općih simptoma može se pojaviti koprivnjača (urtikarija), suzenje, curenje nosa, malaksalost, glavobolja, pospanost, vrtoglavica, povraćanje i proljev, a u najtežim slučajevima može nastati šok i smrt. Smrt može nastupiti i sekundarno, tj. ne izravno od posljedica otrova nego zbog nesposobnosti ubodenog za plivanje, što dovodi do utapanja. Jačina simptoma ovisi o vrsti žarnjaka i osobnoj osjetljivosti žrtve te o lokalizaciji i broju uboda.

Kod uboda naših žarnjaka nastaju uglavnom lokalne reakcije, a vrlo rijetko i opći simptomi poput povraćanja, boli u trbuhu, pospanosti i vrtoglavice.

Nakon uboda žarnjaka mjesto uboda treba isprati hladnom morskom vodom, a potom alkoholom ili octom koji blokira još “neeksplodirane” žarnike u koži. Nakon toga se mogu namazati kortikosteroidne kreme koje djeluju protuupalno. Ti su postupci obično dovoljni pri ubodu smeđe vlasulje ili morske mjesečine, ali nakon uboda opasnijih žarnjaka, poput npr. modrog loptaša, nakon primjene alkohola mjesto uboda treba posuti brašnom ili eventualno suhim pijeskom, a zatim ga treba zajedno sa žarnicima oprezno sastrugati oštrim nožićem.

U slučaju nastanka općih simptoma daju se antihistaminici, kortikosteroidi i analgetici (acetilsalicilna kiselina).

Važno je znati da se mjesto uboda žarnjaka ne smije ispirati slatkom vodom!

Tagovi: