Kako prestat pušit i nastaviti zdrav život bez cigarete

Ljepota i zdravlje

kako prestat pušit

Pušenje cigareta ima dokazano štetan učinak na zdravlje čovjeka. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) iz 2005. godine pušenje je u svijetu uzrokovalo smrt više od pet milijuna ljudi, a procjenjuje se da će do 2030. godine uzrokovati smrt deset milijuna osoba.

Ništa nije tako pogubno za ljude kao pušenje cigareta, koje je najveći pojedinačni uzrok lošeg zdravlja ljudi. Smatra se da je rizik od smrti zbog leukemije 1:1250, zbog prometne nezgode 1:600, dok je zbog bolesti uzrokovanih desetogodišnjim pušenjem rizik1:25. Polovica pušača razvija neku od pušačkih bolesti, a svaki četvrti pušač umire prije mirovine zbog bolesti uzrokovane pušenjem.

Dnevni troškovi zdravstvene zaštite pušača i izgubljenih radnih dana u Americi iznose 178 milijuna $. Procijenjeno je da bi se tom svotom 100 000 djece moglo hraniti jednu godinu.


Bolesti izazvane pušenjem

U plućima dim cigarete započinje upalni odgovor aktivacijom makrofaga koji izlučuje neutrofilne kemotaktičke faktore i proteolitičke enzime. Time u osjetljivih osoba započinje proces razvoja kronične opstruktivne plućne bolesti (KOPB). Smatra se kako je pušenje cigareta odgovorno za 75% svih opstruktivnih plućnih bolesti, za 90% svih zloćudnih bolesti dišnog sustava i za 30% svih karcinoma današnjice. Višegodišnje pušenje može uzrokovati razne zloćudne bolesti: karcinom pluća, karcinom larinksa, karcinom usne šupljine, karcinom jednjaka, karcinom želuca, karcinom gušterače, karcinom mokraćnog mjehura, karcinom bubrega, leukemiju (osobito akutnu mijeloičnu leukemiju). Dim cigareta odgovoran je i za 25% svih srčano – žilnih bolesti.

Može izazvati srčani i moždani udar, aneurizme arterija, trombangitis obliterans i druge.

Kad je riječ o pušenju, ono što danas nije poznato su biološki markeri koji bi mogli pokazati je li osoba koja puši predisponirana za nastanak nekih pušačkih bolesti i kojih.

Strategija “4 A”

Prestanak pušenja pojedinačno je najučinkovitija i najisplativija intervencija čiji je cilj smanjenje rizika za nastanak KOBP – a i usporenje razvoja te bolesti. To vrijedi i za prevenciju kardiovaskularnih i zloćudnih bolesti. Ne postoji zdrav način življenja, ako se ne prestane pušiti. Zbog toga je nužno uložiti dodatni trud u odvikavanje naših bolesnika od pušenja.

SZO predlaže strategiju “4 A” za odvikavanje od pušenja, koja se u našem jeziku prevodi s “4 P”.

Pitati (Ask): Svakog bolesnika pri svakom posjetu liječniku treba pitati o njegovoj navici pušenja. U povijest bolesti treba ubilježiti podatak o životnoj dobi u kojoj je bolesnik počeo pušiti (osobe koje su počele pušiti prije 15. godine imaju dvostruko veći rizik od nastanka karcinoma bronha), o broju popušenih cigareta na dan i o godinama pušenja tijekom života.

Iz tih podataka lako je izračunati pack – years podatak, koji bi trebao postojati u svakoj medicinskoj dokumentaciji. Pack – years je broj godina pušenja x broj cigareta na dan /20. Recimo, bolesnik koji je 15 godina pušio 20 cigareta na dan, ima pack – years 15 (15×20/20=15). Podatak o pack – yearsu bitan je jer je KOPB moguć u pušača koji imaju pack – years veći od 10, a rizik od karcinoma bronha je visok ako je pack – years veći od 20.

Poticati (Advice): Čak i kratki trominutni savjet kojim se pušač savjetuje da ostavi pušenje može biti učinkovit. Ako istu poruku o potrebi prestanka pušenja bolesnik čuje i od sestre, povećava se uspješnost u odvikavanju, a ona je još veća ako bolesnik dobije pisani materijal.

Pomoći (Assist): Bolesnicima se može pomoći zdravstvenim prosvjećivanjem, socijalnom podrškom i bihevioralnim metodama. Kada savjet sam po sebi nije dovoljan, preporučuje se farmakološka podrška. Ona postoji u dva oblika: ili kao nikotinsko zamjensko sredstvo ili nenikotinski lijek – bupropion. Brojne studije upozoravaju da oba načina potpore tijekom apstinencijske krize pouzdano povećavaju postotak uspješnih odvikavanja od pušenja.

Pratiti (Arrange): Iznimno je važno pratiti učinak savjeta i farmakološke terapije u odvikavanju od pušenja. Praćenje pušenja (follow – up) smatra se gotovo jednako važno kao i sama intervencija za prestanak pušenja. Stoga je nužno odmah nakon savjeta o prestanku pušenja dogovoriti termin sljedećeg sastanka, najbolje nakon tjedan dana. Nakon toga bolesnik se može kontrolirati nakon mjesec dana, potom nakon tri mjeseca, a ako apstinira od pušenja šest mjeseci, smatra se bivšim pušačem. Time smo postigli golem zdravstveni uspjeh, za samog bolesnika, kao i za članove njegove obitelji koji neće biti izloženi neželjenom učinku pasivnog pušenja.