Fabrijeva bolest – uzrok, simptomi, liječenje

Ljepota i zdravlje

Fabrijeva bolest - uzrok, simptomi, liječenje

Što je Fabrijeva bolest?

Postoje bolesti koje su toliko rijetke da se za takve pacijente gotovo nitko, osim njihovih najbližih, ne brine. Za njih u medicini čak postoji izraz “bolesti siročadi” (eng. orphan diseases). Za takve bolesti velike farmaceutske tvrtke ne razvijaju lijekove, o njima studenti medicine malo uče na fakultetu, a liječnici ih tijekom svoga radnog vijeka uglavnom ne prepoznaju. Takvi neprepoznati bolesnici zbog svojih problema obilaze liječnike različitih specijalnosti koji im pokušavaju pomoći liječeći njihove osnovne tegobe. Liječenje je tada simptomatsko, što znači da se terapijom ne rješava sama bolest kao uzrok problema već samo simptomi koji su posljedica bolesti. Međutim, da je problem itekako prisutan upozorava podatak da od “bolesti siročadi” boluje 20 do 30 milijuna Europljana.

Jedna od takvih bolesti koja se, ako se prepozna na vrijeme, može uspješno liječiti, jest tzv. Morbus Anderson – Fabry ili kraće Fabrijeva bolest. Riječ je o nasljednoj bolesti zbog koje u organizmu nedostaje određeni enzim (alfa – galaktozidaza, alfa – GAL). Nedostatak tog enzima u svim tjelesnim stanicama, što znači i u svim organima u tijelu, uzrokuje nakupljanje jedne vrste masti (GL – 3) koja se u zdravih ljudi normalno stvara i izlučuje iz stanica. Takve stanice bubre, deformiraju se, te je poremećen uredan rad vitalnih organa (bubrega, srca, mozga itd. )

Simptomi bolesti

Fabrijeva se bolest očituje već u najranijem djetinjstvu, a kako vrijeme i godine prolaze, oštećenja organa bivaju sve veća i teža. Oni postupno slabe i postoji mogućnost da otkažu. S vremenom komplikacije sve više postaju opasne po život. Zbog nepoznavanja i neprepoznavanja bolesti na vrijeme, bolesnik u trenutku postavljanja dijagnoze već ima prosječno 30 godina.

Fabrijeva je bolest nasljedna. Njezin uzrok je u nedostatku ili oštećenju gena za enzim alfa –GAL. Takav, oboljeli gen, prenosi se iz generecije u generaciju, ali obolijevaju većinom muškarci jer se gen nalazi na X –spolnom kromosomu. Muškarci imaju samo jedan takav kromosom, a žene dva. Obično je taj drugi X –kromosom zdrav pa žene rjeđe pokazuju znakove bolesti. One oboljeli gen prenose na potomstvo pa kažemo da su žene samo nositeljice gena. U sljedećoj generaciji oboljet će ponovno samo sinovi, a kćeri će biti nositeljice gena itd. Ipak, najnoviji podaci upozoravaju da se i u žena sve češće mogu uočiti znakovi Fabrijeve bolesti, premda u njih intenzitet bolesti može varirati.

Progresivna oštećenja tkiva i organa povezana s Fabrijevom bolesti mogu bitno smanjiti očekivano trajanje života. Prije uvođenja metoda hemodijalize i transplantacije u terapiju bubrežnih bolesnika, srednja dob bolesnika s klasičnom slikom Fabrijeve bolesti u trenutku smrti bila je 41 godina. Premda te metode znače napredak u liječenju, ipak same ne rješavaju problem Fabrijeve bolesti, pa je danas očekivano trajanje života takvih bolesnika tek oko 50 godina.

Najznačajniji simptomi Fabrijeve bolesti su povremene bolne krize koje bolesnici opisuju kao žarenje i pečenje u dlanovima i stopalima. Uz njih se pojavljuju povremeni napadaji vrućice. Bolesnici se ne mogu znojiti, pa teško podnose dnevne vrućine, a i hladnoću. Na koži oko pojasa, pupka, prepona, zadnjice imaju tamnocrven, sitan osip koji ne svrbi. Na zjenicama im se mogu primijetiti tanke bijele šare poput mačjih brkova ili žica u kotača bicikla. Svi ti simptomi započinju već u djetinjstvu i pojavljuju se periodično tijekom života. Na žalost, ne razmišljajući o Fabrijevoj bolesti, godine prolaze, a bolesnima se ne posvećuje dovoljno pozornosti.

S vremenom, u odrasloj dobi, progresivno nakupljanje GL –3 u endotelu krvnih žila i ostalim tkivima dovodi do životno ugrožavajućih poremećaja koji zahvaćaju srce, bubrege, centralni i periferni živčani sustav te cerebrovaskularni sustav. Bolesnici se počnu žaliti na probavne probleme. Srčani mišić toliko hipertrofira da dolazi do poremećaja u srčanom ritmu, a moguć je i infarkt. Bolesnici zbog zatajenja bubrega nerijetko završe na dijalizi, a zbog oštećenja na krvnim žilama mozga prijeti im mogućnost moždanog udara u mlađoj životnoj dobi. U trenutku kada se na temelju kliničkih znakova i simptoma postavi sumnja na Fabrijevu bolest, konačna se dijagnoza može postaviti jedino biopsijom tkiva ili laboratorijskim testiranjem aktivnosti enzima alfa GAL u plazmi, leukocitima, urinu i suzama.

U današnje je vrijeme moguća i prenatalna dijagnostika, odnosno pregled plodne vode još nerođenog djeteta koja se radi ako je u roditelja već utvrđena Fabrijeva bolest. Inače je vrlo važno testirati cijelu obitelj oboljelog od Fabrijeve bolesti kako bi se otkrilo ima li još oboljelih članova ili žena –nositeljica oboljeloga gena. Tek nakon te rane provjere može se pristupiti pravodobnom liječenju bolesti.

Liječenje fabrijeve bolesti

Enzimska nadomjesna terapija (enzymatic replacement therapy, ERT) danas je u svijetu osnova liječenja Fabrijeve bolesti. Biotehnološkim metodama rekombinacije proizveden je enzim koji nedostaje i unosi se u organizam infuzijama svaka dva tjedna do kraja života bolesnika. Pravodobnom primjenom ERT –a normalizira se enzimatska aktivnost, prestaje nakupljanje GL-3 u stanicama i zaustavljaju se napredak bolesti i organska oštećenja.

Takvo se liječenje preporučuje svim simptomatskim bolesnicima, muškarcima kao i prenositeljicama ženama, sa simptomima Fabrijeve bolesti.

Uz ERT može se primijeniti i simptomatsko liječenje koje uključuje razne vrste analgetika, antihipertenziva, antiaritmika. Angiokeratomi mogu se odstraniti laserom, a želučano –crijevne tegobe ublažuju se obrocima s manjim udjelom masti. U slučajevima uznapredovaloga srčanoga ili bubrežnog zatajenja primjenjuju se metode elektrostimulacije ili dijalize.

Tagovi: