Debljina – prekomjerna tjelesna težina i prevencija
Po svim statistikama ubrajamo se u pretilu naciju i na samom smo vrhu u Europi. S jedne strane poznati smo po svojoj gastronomiji, s druge strane očito nemamo pravu mjeru i hedonistički uživamo u hrani ili se emocionalno tješimo ne razmišljajući o posljedicama onda kada pretjeramo. Stoga bi regulacija prekomjerne tjelesne težine trebala biti jedan od prioriteta poglavito na početku godine kada donosimo odluke o usvajanju zdravih životnih navika, što će pomoći očuvanju zdravlja i vitalnosti i doprinijeti da se osjećamo i izgledamo bolje. Za osobe koje nemaju problema sa kilogramima važno je da postignutu tjelesnu težinu očuvaju i poboljšaju kondiciju. Uz malo truda i upornosti zadani ciljevi ne čine se neostvarivi.
Što je debljina?
Debljina je bolest u osnovi koje je metabolički poremećaj koji se manifestira prekomjernim nagomilavanjem masti u organizmu i povećanjem tjelesne težine za deset i više posto od odgovarajuće, što znači da se povećanje tjelesne mase ostvaruje na račun masnog tkiva tako da je udio tjelesne masti veći od 30 % kod žena i 25% kod muškaraca.
Razlika prekomjerne tjelesne težine i debljine
Na prijedlog Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) stanje ishranjenosti procjenjuje se na osnovu indeksa tjelesne mase (BMI), koji se dobije kad se tjelesna težina (u kilogramima) podijeli sa kvadratom visine (u metrima).
Pothranjenost BMI (<18,5)
Normalna tjelesna težina BMI (18,5 – 24,9)
Prekomjerna tjelesna težina BMI (25,0 – 29,9)
Debljina BMI (>30,0)
Najčešći uzroci debljine – veći energetski unos, manja potrošnja
Energetski unos se iz godine u godinu povećava, posebno u razvijenim zemljama. Ranije se čovjek hranio da bi zadovoljio osnovne potrebe, odnosno da bi preživio. Danas se sve više napušta tradicionalni način prehrane i sve više konzumiraju proizvodi “brze hrane”, čemu doprinose socijalni i kulturološki čimbenici određene sredine. Tako su primjerice Japanci narod sa najmanjom učestalošću debljine, ali Japanci koji žive u SAD poprimaju prehrambene navike koje su tipične za Amerikance, što ima za posljedicu da je njihova tjelesna masa u prosjeku veća od tjelesne mase Japanaca koji žive u Japanu.
Naime, poznato je da “brza hrana” ili fast food vrlo značajno doprinosi pojavi debljine. Posebno u Americi takva hrana je lako dostupna i jeftina, za malo novaca dobijete količinski puno hrane i puno kalorija (jumbo pizze, hamburgeri) i to u rekordno kratkom vremenu i usput, pa često ne morate ni izaći iz auta da biste dobili željeni obrok. Brzi životni tempo diktira brzu kupovinu i brzu potrošnju brzinski spremljenih obroka.
Zato se sve veća pozornost u svijetu, poglavito u visoko razvijenim zemljama posvećuje debljini koja poprima epidemijske razmjere i postaje javno zdravstveni problem, a na liječenje komplikacija debljine godišnje se potroše milijarde dolara. Posebno zabrinjava pretilost djece, a prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije u svijetu je otprilike 22 milijuna djece mlađe od pet godina sa prekomjernom tjelesnom težinom.
Veći unos energetski hranjivih tvari uvjetuju: životno doba, spol, loše prehrambene navike, smanjena fizička aktivnost, psihološki čimbenici, endokrini poremećaji i genetska predispozicija. Debljina se podjednako javlja u svakoj životnoj dobi. U dječjoj dobi je podjednako učestala u oba spola. Poslije puberteta češća je u žena nego u muškaraca (naročito poslije trudnoće i menopauze).
1. Loše prehrambene navike – preskakanje doručka, stalno grickanje bez uobičajenog vremena i mjesta za obrok “nesvjesno jedenje”, obilni obroci (najčešće poslije preskakanja doručka) kasni večernji obroci, nedovoljno žvakanje hrane i sl. Potrebno je ograničiti dodatke jelima koje obiluju kalorijama (majoneza, vrhnje, šlag). Najčešće se u praksi susreće preskakanje doručka. Nakon sedam do osam sati spavanja i ne jedenja preko noći razina šećera u krvi pada tako da se u slučaju preskakanja doručka mogu javiti glavobolja, malaksalost, razdražljivost ili slabija cirkulacija i neuroza.
Idealno bi bilo u doručak ukomponirati: svježe voće ili voćni sok, integralno pecivo ili kruh i mliječni dodatak: jogurt ili mlijeko koji su važan izvor kalcija koji je glavni mineral koštanog tkiva. Hranu treba dobro prožvakati jer proces probave počinje u ustima.
2. Tjelesna neaktivnost – debljina je rijetka kod osoba koje odmor koriste za šetnje, bavljenje sportom ili rekreacijom, a češća kod osoba koje se odmaraju spavajući, gledaju TV ili dugo sjede na poslu ili za računalom i stalno su u automobilu, tim više što slabija tjelesna aktivnost ubrzava promjene na krvnim žilama.
Nedavno je jedan poznati vaskularni kirurg opisao tipičnu osobu oboljelu od arterioskleroze: tjelesno neaktivan, prekomjerno težak, pušač i konzument alkoholnih pića, a uz to emocionalno opterećen i nesiguran u sebe i svoju egzistenciju.
3. Psihološki čimbenici – imaju utjecaj i dovode do emocionalnog prejedanja, kada je posezanje za hranom neka vrsta utjehe. Najčešće je to posljedica nezadovoljstva, neizvjesnosti, razočaranosti, straha “pa je hrana još jedino zadovoljstvo koje ostaje”. Kod nekih osoba već postojeća debljina stvara osjećaj usamljenosti, bezvoljnosti što može provocirati i depresivne reakcije.
4. Genetsko naslijeđe i familijarna sklonost debljini – djeca podržavaju svoje pretile roditelje (imaju modele u njima) i postaju kao i roditelji. Za oko 58% ispitivanih pretilih osoba dobiva se podatak o postojanju debljine u majke, a za 43% u oca. U obitelji, ako debljinu ima jedan roditelj, oko 50% djece je pretilo.
5. Poremećaji lučenja endokrinih žlijezda – (hormonalni poremećaji) osobito štitne i nadbubrežne žlijezde, jajnika i hipofize- rjeđi su uzroci nastanka debljine. Obično se javljaju sekundarno, odnosno već postojeća debljina može dovesti do poremećaja u radu tih žlijezda.
Najčešće se susreću: smanjena funkcija štitne žlijezde, povećana funkcija nadbubrežne žlijezde ili policistični jajnici.
Povećan unos hranjivih tvari manifestira se uvijek nagomilavanjem masti u organizmu. Tjelesna težina se za godinu poveća za 2 kg ako samo dnevno unosimo 50 Kcal više od potreba. Primjerice višak unesenih ugljikohidrata u organizmu se pretvara u mast odnosno “pospremi u rezervu”, a to je salo. Dolazi do povećane količine masnog tkiva, što se manifestira povećanjem broja i veličine masnih stanica, a povećano stvaranje masti i deponiranje masti u stanice masnog tkiva je najčešći poremećaj metabolizma. Povećana je koncentracija slobodnih masnih kiselina i kolesterola u krvnoj plazmi.
Komplikacije debljine
- Povišene masnoće u krvi (osobito povišeni trigliceridi uz smanjen zaštitni ili HDL kolesterol) dovode do promjena na krvnim žilama u smislu ovapnjenja ili ateroskleroze s većom učestalošću komplikacija, a to je moždani i srčani udar. Češća je i pojava kalkuloze žučnih putova (kamenaca u žuči) i masne jetre (steatoze).
- Šećerna bolest ili dijabetes tip 2 javlja se češće u pretilih osoba. Veći unos ugljikohidrata i njihovo povećano pretvaranje u masti zahtijeva veće količine inzulina. Vremenom nastaje uvećanje stanica koje luče inzulin, pa njihovo iscrpljivanje što dovodi do šećerne bolesti. Dijabetes tip 2 pet puta je češći kod pretilih osoba.
- Bolesti srca i krvnih žila jedna je od najčešćih komplikacija debljine. Porast stope pretilosti dovodi do porasta obolijevanja od visokog krvnog tlaka, koronarne bolesti srca i slabljenja srčanog mišića.
- Smanjena plućna ventilacija nastaje zbog smanjene pokretljivosti zida prsnog koša pa se sa većim naporom postiže negativan tlak u prsnoj šupljini – češće su upale i infekcije dišnih putova, veće zadržavanje CO2, dolazi do pojave pospanosti. Često se mogu javiti poremećaji disanja za vrijeme spavanja (apneja).
- Bolesti koštano-zglobnog sustava – debljina predstavlja mehaničko opterećenje za kosti. Češće su degenerativne i upalne promjene zglobova osobito: koljena, kralježnice, zdjelice i stopala što se manifestira bolovima i otežanim kretanjem.
- Kao posljedica mehaničkog opterećenja uslijed uvećanja tjelesne težine često se javljaju proširene vene – varikoziteti na nogama (povećanje volumena cirkulirajuće krvi dovodi do masne infiltracije mišića nogu koji zahtijevaju vaskularnu opskrbu).
- Psihički poremećaji – često nezadovoljstvo osobnim izgledom dovodi do zatvorenosti, izbjegavanja izlazaka i druženja, smanjenju samopouzdanja te sklonosti reaktivnim depresivnim promjenama.
- Veća je sklonost pojavnosti nekih oblika tumora osobito dojke, jajnika i debelog crijeva.
Epidemija debljine
Debljina u svijetu poprima obrise epidemije, a počela je ranih osamdesetih godina 20-tog stoljeća. Računa se da danas oko 300 milijuna ljudi ima prekomjernu tjelesnu težinu, a oko 2,5 milijuna ljudi umire od posljedica prekomjerne težine.
Što je uzrok tome?
Suvremena prehrana osobito u ekonomski razvijenim zemljama sastavljena je od prevelikih količina masti, šećera, i industrijski obrađenih prehrambenih proizvoda, dok je potrošnja sirove hrane biljnog podrijetla neznatna (premasno, preslatko i preslano).
Povećana potrošnja alkohola koji se metabolički ponaša kao šećer (1 gr alkohola daje 7 Kcal) što povećava dnevni kalorijski unos, dovodi do metaboličkih poremećaja jetrenih funkcija i lišava organizam vrijednih nutrijenata.
Takva prehrana, uz smanjenu tjelesnu aktivnost i stresan način života vodi u pretilost.
Prevencija prekomjerne težine i debljine
Vidjeli smo da prekomjerna tjelesna težina i debljina u konačnici uzrokuju niz komplikacija koje se negativno odražavaju na kvalitetu života, a mogu i vitalno ugroziti pojedinca. Stoga je važno na vrijeme, strpljivo i uporno raditi na ponovnoj uspostavi ravnoteže i reguliranju metabolizma te postizanju optimalne tjelesne težine u čemu ključnu ulogu ima prevencija. Na taj način i pojedinac i društvo u cjelini dobivaju ogromne uštede i šansu za unaprjeđenje zdravlja, uz lišavanje i zaobilaženje dugotrajnih, mučnih i često neizvjesnih postupaka dijagnosticiranja i liječenja komplikacija debljine. Pri tome nije cilj brzopotezno i za kratko vrijeme kile jednostavno “istopiti” što se često navodi u pojedinim reklamnim kampanjama, nego je važno primjereno gubljenje tjelesne težine od1/2 do jednog kilograma tjedno kako se ne bi ozbiljnije narušio metabolizam.
Debljina jedan od najvažnijih čimbenika rizika za razvoj kardiovaskularnih, ali i mnogih drugih bolesti na koju možemo utjecati za razliku od onih drugih kao što su genetsko nasljeđe, starosna dob i spol na koji ne možemo.
Debljina se dakle može prevenirati kao i komplikacije debljine (sekundarna prevencija) za što je potreban odgovoran pristup i suradnja liječnika i pacijenta.
Što se savjetuje u terapijskom smislu i što znači zdravo mršavljenje?
Do danas nije pronađeno čarobno sredstvo koje bi pacijenta oslobodilo viška kilograma, a potom mu omogućilo da jede što hoće i koliko hoće. Kod svakog pacijenta treba uzeti u obzir individualni zdravstveni status i sukladno tome prilagoditi sve terapijske procedure. Čak se i u akupunkturi ne koriste iste terapijske sheme za sve pacijente nego se uzima u obzir tip pretilosti, dob pacijenta, zastoj tekućine, već narušeni endokrinološki balans i drugo.
Pored toga važno je:
- Prilagoditi energetski unos individualnim potrebama svakog pojedinca. Budući da je debljina bolest praćenje postupnog gubitka kilograma treba biti pod nadzorom liječnika.
- Edukacija o pravilnoj prehrani, korigirati loše životne navike (smanjiti unos rafiniranih ugljikohidrata i zasićenih masti, odnosno smanjiti ukupan energetski unos za 500 do 800 Kcal dnevno. Dakle, ako dnevno unosimo 500 Kcal manje, tjedno gubimo oko 1/2kg, što je mjesečno 2 kg, odnosno 12 kg za pola godine.
- Kretanje i tjelesna aktivnost koja mora biti prilagođena dobi i zdravstvenom stanju svake osobe.
- Nakon postignute optimalne tjelesne težine potrebno je ustrajati na njenom održavanju i zadržati postojeći zdravi životni stil kako se tjelesna težina ne bi vratila na početnu razinu što je poznati yo-yo efekt, a često se javlja kod osoba koje naglo i brzo gube na težini, najčešće bez nadzora pa se “nakon opuštanja” i povratka starim navikama kilogrami brzo i vraćaju.
Akupunktura – jedna od metoda za pomoć pri smanjenju prekomjerne težine i debljine
Akupunktura je dio tradicionalne kineske medicine stare koja se održala četiri tisuće godina, a zasnovana je na prirodnim principima ravnoteže u našem organizmu i holističkom (cjelovitom) pristupu liječenja svakog pacijenta.
Bez obzira koji oblik akupunkture koristili (iglice, laser, elektrostimulaciju) cilj je smanjiti želju za hranom i sjećaj gladi, stimulirati usporenu izmjenu tvari u organizmu i psihički stabilizirati osobu. Tretmane provode licencirani liječnici, uz nadzor i praćenje rezultata liječenja.
Mali savjeti za brži metabolizam
- hranu rasporedite u više obroka, manjih po količini, tri obroka i dvije užine (veličina jednog obroka je otprilike toliko hrane koliko stane na dlan)
- hrani dodajte okus, a ne kalorije (začinite hranu začinskim aromatičnim biljem)
- odvojite dovoljno vremena za obrok i izbjegavajte uzimanje hrane paralelno sa drugom aktivnošću
- pazite na primjeren unos tekućine poglavito vode (1,5 do 2 litre dnevno)
- dan obvezno započnite doručkom i izbjegavajte kasne večere
- hranu temeljito i dobro žvačite jer proces probave počinje u ustima
- izbjegavajte preslanu, preslatku i premasnu hranu što se posebno odnosi na dosoljavanje, suhomesnate i konzervirane proizvode, rafinirane ugljikohidrate, aromatizirane i gazirane napitke, zasićene masnoće životinjskog podrijetla, pečenje i prženje u dubokoj masnoći te ponovnu uporabu jednog te istog ulja više puta za pripremanje hrane
- slobodno vrijeme iskoristite za fizičku aktivnost i rekreaciju jer mišići najbolje “izgaraju” suvišne masti.