Apsorpcija u crijevu i probiotici

Ljepota i zdravlje

Apsorpcija u crijevu i probiotici

Osnovna funkcija probavnih organa jest osigurati organizmu opskrbu hranjivim tvarima, vodom i elektrolitima, vitaminima i mineralima. Pritom važnu ulogu ima sluznica crijeva jer se apsorpcija konačnih proizvoda probave zbiva u cijelom tankom crijevu i u gornjoj (proksimalnoj) polovini debelog crijeva. Naime sve što unesemo u organizam (ugljikohidrati, masti, proteini) mora se razložiti i apsorbirati, kako bi potom postalo energija u našim stanicama. Želudac je slabo apsorpciono područje jer se tu u malim količinama apsorbira alkohol i neki lijekovi (tvari topljive u mastima).

Kad hrana dospije iz želuca u tanko crijevo (duodenum), ritmičkim peristaltičkim gibanjem vrši se pasaža crijevnog sadržaja, a tijekom tog puta djeluje žuč, enzimi iz pankreasnog soka (gušterače) i enzimi koji se izlučuju u samom crijevnom soku. Oni razgrađuju hranjive sastojke na tvari koje se mogu apsorbirati preko crijevne sluznice, a neprobavljivi sastojci hrane (primjerice celuloza) prelaze dalje u debelo crijevo koje ih izbacuje iz tijela. Tako se ugljikohidrati resorbiraju kao jednostavni šećeri (monosaharidi): glukoza, fruktoza i galaktoza, proteini kao aminokiseline, a masti kao masne kiseline i glicerin (alkohol).

Kako se apsorpcija odvija preko crijevne sluznice, to i funkcija crijeva u cjelini ovisi o stanju te sluznice.

Sluznica tankog i debelog crijeva građena je od tri sloja:

  1. površni (prema lumenu crijeva), građen od epitela,
  2. središnji vezivni sloj,
  3. mišićni sloj koji omogućuje gibanje sluznice crijeva prema ostalim slojevima crijevnog zida.

Tanko crijevo je ukupne dužine od 3 do 5 metara i čine ga tri dijela: na želudac se nastavlja duodenum, na njega jejunum koji je središnji dio tankog crijeva u kojemu se zbiva glavnina apsorpcije i ileum kao završni dio na koga se nastavlja debelo crijevo. Debelo crijevo je dugo oko 1,3 m
i stvara okvir oko tankog crijeva.

Apsorpcijska površina crijevne sluznice

Cijelom dužinom sluznice nalaze se kružni nabori koji trostruko povećavaju apsorpcijsku površinu crijevne sluznice. Po cijeloj površini sluznica je baršunasta i posuta milijunima malih crijevnih resica (villi intestinales) koje još deset puta povećavaju apsorpcijsku površinu crijeva. Konačno, epitelne stanice sluznice crijeva imaju četkastu prevlaku koja se sastoji od otprilike 600 mikroresica za svaku stanicu, čime se površina izložena crijevnom sadržaju povećava još dvadeset puta. Tako je ta površina u konačnici 250 m2 za cijelo tanko crijevo.

S druge strane glavnina apsorpcije u debelom crijevu zbiva se u njegovoj gornjoj polovini pa taj dio debelog crijeva nazivamo još i apsorpcijski kolon. U debelom crijevu apsorbiraju se elektroliti i jedan dio vode. Ukupna količina tekućine koja se može apsorbirati u tankom crijevu iznosi približno 9 litara, a jednaka je zbroju unesene tekućine (oko 1,5 l) i tekućine koja se izlučuje u različitim probavnim sokovima (oko 7,5 l). Od toga se veći dio apsorbira u tankom crijevu, a približno 0,5 l u debelom crijevu.

Poremećaj apsorpcije nastaje kod nekih bolesti i bolesnih stanja:

  • nedovoljne apsorpcijske površine (nakon operacije i odstranjenja dijela crijeva (resekcije)
  • dumping sindroma (nakon resekcije želuca)
  • upalnih crijevnih bolesti (ulcerozni kolitis, Crohnova bolest)
  • poslije ionizirajućeg zračenja
  • nakon dulje medikamentozne terapije (antibiotici, citostatici)
  • sklerodermije
  • celijakije
  • divertikuloze tankog crijeva (vrećasta okruglasta ili ovalna proširenja)
  • bakterijske infekcije crijeva (malapsorpcije) i otežane probave (maldigestije)
  • nekih oblika srčane insuficijencije
  • agamaglobulinemije.

Slaba apsorpcija (malapsorpcija) može biti općenita ili ograničena samo na jednu skupinu hranjivih tvari (selektivna). Primjerice malapsorpcija ugljikohidrata nastaje kao posljedica deficita određenih enzima (disaharidaze) ili je posljedica bolesti koje uzrokuju oštećenja ili poremećaje funkcije sluznice kao kod celijakije (nepodnošenje glutena) ili gastroenteritisa. Neke osobe imaju manjak enzima laktaze i ne odgovara im mlijeko. Nedovoljnu apsorpciju masti (lipida) može izazvati nedostatak enzima pankreatične lipaze i žučnih kiselina i slično.

Slaba apsorpcija u sklopu kliničke slike, primjerice kod crijevnih upalnih bolesti, često je praćena bolovima, vodenastom stolicom, koja može biti s primjesama krvi i sluzi, ali i s atipičnim simptomima kao što su: bljedilo, umor, nadutost, bolovi u zglobovima, bezvoljnost i promjene raspoloženja.

Najčešće posljedice poremećene apsorpcije u crijevima su:

  • voluminozna stolica s većom količinom masti (steatoreja)
  • nedovoljna apsorpcija vitamina topljivih u mastima
  • slabokrvnost (anemija) zbog deficita željeza, vitamina B12 i folne kiseline
  • poremećaj prometa vode i elektrolita
  • veći gubitak slabije apsorbiranog kalcija, kalija i magnezija
  • osteoporoza vezana za lošu apsorpciju kalcija i vitamina D
  • smanjenje protrombina uslijed nedostatka vitamina K.

Neki laboratorijski testovi u dijagnostici slabe apsorpcije u crijevima su:

  • određivanje masti u stolici
  • određivanje koncentracije proteina u serumu
  • test opterećenja disaharidima
  • određivanje koncentracije željeza, vitamina B12 i folne kiseline
  • ispitivanje funkcije štitne žlijezde
  • određivanje homocisteina u krvnoj plazmi (kod upalnih crijevnih bolesti).

Crijevna mikroflora

Znatan dio normalne mikroflore crijeva čovjeka čine crijevne bakterije koje nastanjuju crijeva, a njihov je broj u crijevima deset puta veći od ukupnog broja stanica u našem organizmu. Već od najranije dobi novorođenče putem majčina mlijeka unosi korisne bakterije, stoga je dojenje prvi korak u uspostavi dobroga imunološkog odgovora i izravno je povezano sa smanjenjem učestalosti crijevnih upalnih bolesti u kasnijoj dobi.

Crijevne bakterije fermentiraju ugljikohidrate, pomažu u razgradnji proteina hrane do krajnjih sastojaka (indol, skatol, fenol, krezol i sl. ). Naspram ukupnog broja bakterija koje čine fiziološku floru crijeva postoji više od pet tisuća različitih vrsta bakterija koje čine crijevnu floru.

Tako su primjerice laktobacili i bifidobakterije samo neke od korisnih bakterija koje naseljavaju sluznicu crijeva.

Osobito je debelo crijevo “dobro naseljeno” bakterijama koje među ostalim proizvode vitamin K te neke od vitamina B kompleksa kao što su riboflavin, tiamin, vitamin B 12. Osim toga zdrava crijevna mikroflora djeluje antagonistički na različite patogene i proteolitičke mikroorganizme i onemogućuje njihovo nastanjivanje, pa samim time imaju zaštitnu ulogu na cijeli organizam.

Neke od njih izlučuju bakteriocine koji su proteinske tvari sposobne da liziraju (unište) patogene bakterije. Prema tome, zdrava crijevna mikroflora je nezaobilazna za normalnu probavu i zaštitu od bolesti. Stoga i nekontrolirano uzimanje antibiotika i drugih lijekova može narušiti finu ravnotežu crijevne mikroflore.

Najčešće promjene na sluznici crijeva koje se pritom događaju su:

  • rast rezistentnih bakterija i gljivica (candida albicans)
  • promjene pH crijevnog sadržaja
  • izravno iritirajuće djelovanje na sluznicu
  • inhibicije enzimskih reakcija u stanicama crijevne sluznice
  • manjak vitamina, poglavito vitamina B skupine.

Crijeva i imunološki sustav

Poznato je da su epitelne stanice crijevne sluznice prirodni štit i zapreka koja sprečava naseljavanje patogenih bakterija i pojavu upalnih procesa. Rekli bismo da između crijevne sluznice, imunološkog sustava i mikroflore crijeva postoji osjetljiva dinamična ravnoteža. Pritom zdrava crijevna mikroflora regulira pH sluznice i štiti je od patogenih mikroorganizama. U našem probavnom sustavu nalaze se dvije trećine stanica koje provode imunološki nadzor, što znači da poremećaji probave znatno utječu na obrambenu snagu našeg organizma.

U crijevnim kriptama smješteni su limfociti i tkivni makrofagi koji imaju zadatak prepoznati i uništiti patogene mikroorganizme. S druge strane, u submukozi intestinalnog trakta stvaraju se imunoglobulini, posebice Ig A, koji štite sluznicu od virusnih infekcija. Kada smo pod stresom ili je na drugi način narušena ta fina prirodna zaštita, organizam je općenito više podložan upalama pa tako i upali crijeva. U uvjetima upale povećava se propusnost crijevne sluznice, što povećava mogućnost rasapa patogenih bakterija koje lakše dolaze u krvne kapilare i izazivaju upalu.

Mogu li pomoći probiotici?

Zbog sposobnosti sprečavanja rasta patogenih mikroorganizama, probiotičke bakterije imaju osobinu vraćanja narušene ravnoteže crijevne mikroflore.

Probiotici “dopunjuju odred” zdravih bakterija koje se i inače nalaze u crijevima.

Kombinacijom više sojeva probiotičkih mikroorganizama postiže se sinergijski učinak, čime se poboljšavaju funkcije prirodne zapreke crijevne sluznice i onemogućuje proinflamatorna (upalna) reakcija epitela crijeva. Osim toga pozitivno djeluju na preosjetljivost crijeva izazvanu stresom. Također pridonose boljem imunološkom odgovoru.

Probiotike ne nalazimo samo u probiotičkim mliječnim proizvodima, nego i u obliku medicinskih probiotika koji se koriste u prevenciji, ali i terapiji, radi poboljšanja crijevne mikroflore, a samim time i bolje apsorpcije, što je i cilj probave. Probiotičke bi se bakterije pritom trebale nalaziti u dovoljno visokoj koncentraciji i u kombinaciji s prebioticima.

Prebiotici su dodaci koji služe kao hranilište probiotičkim bakterijama, a najčešći su to jabučni pektin ili inulin iz korijena cikorije.

Uzimanje prebiotika savjetuje se kod:

  • akutnih i kroničnih crijevnih bolesti
  • upala sluznice usne šupljine i želuca
  • infekcije s helicobacter pylori
  • upala i infekcija mokraćnih puteva
  • sindroma iritabilnog kolona
  • bolesti s dereguliranim imunološkim sustavom (alergije, ekcem, astma, neurodermitis)
  • ublažavanja nuspojava pri terapiji antibioticima
  • gljivičnih upala kože i sluznica
  • nakon terapije zračenjem
  • reguliranja probave
  • regeneracije kože i sluznica.

Apsorpcija u crijevima i režim prehrane

Kako bismo i sami pridonijeli boljoj apsorpciji sluznice crijeva, posebno treba pripaziti na:

Primjeren unos tekućine, poglavito vode (probavni sokovi stvaraju se iz količine dostupne tekućine), a prema tradicionalnoj kineskoj medicini debelo crijevo je posebno osjetljivo na dehidraciju jer se tu i događa reapsorpcija vode.

Svakodnevni unos vlakana putem voća, povrća, mahunarki i žitarica. Izbor namirnica je individualan, a funkcionalna i nutritivna korist je zajednička. Naime, vlakna djeluju poput finih četki stimulirajući peristaltiku crijeva i pomažući u regulaciji probave. Samim tim pomažu u skraćivanju vremena kontakta crijevne sluznice i sadržaja u crijevima, što je posebno važno za debelo crijevo jer se time podržava njegova uloga detoksikacije i eliminacije štetnih tvari i proizvoda metabolizma.

Sirovo i svježe povrće i samoniklo jestivo bilje bogato je enzimima koji se termičkom obradom gube, a koji olakšavaju probavu i apsorpciju hranjivih tvari.

Savjetuje se unos namirnica koje sadrže magnezij (zeleno lisnato povrće) ili magnezij kroz suplemente jer djeluje tonizirajuće na glatku muskulaturu zida crijeva i olakšava probavu.

Sluznica je posebno osjetljiva na deficit i disbalans vitamina B kompleksa koji se još nazivaju “zaštitnicima epitela kože i sluznica” i koji osiguravaju regeneraciju epitelnih stanica i njezinu potrebnu “maturaciju” (zrelost), a time i čuvaju zdravu mikrofloru crijeva, što je preduvjet dobre apsorpcije.

Svakako se savjetuje načiniti vitaminsko mineralni i metabolički test kako bi se načinila poveznica svih parametara potrebnih za normalu apsorpciju crijeva, aktivnost probavnih enzima i regulaciju metabolizma.

Zdrava crijevna mikroflora je nezaobilazna za normalnu probavu i zaštitu od bolesti. Stoga i nekontrolirano uzimanje antibiotika i drugih lijekova može narušiti finu ravnotežu crijevne mikroflore.

Tagovi: