Prevencija raka dojke

Ljepota i zdravlje

rak dojke

Na pojavu raka dojke utječe niz čimbenika: pojava i prestanak mjesečnog ciklusa, pojavnost raka dojke u obitelji kod ženskih srodnica, a važnu ulogu ima i dojenje, broj trudnoća, broj prekida trudnoća, uzimanje hormona (kontraceptiva, hormonskih preparata za liječenje i stimulaciju) kao i pretjerana debljina, stres, uzimanje alkohola, pušenje, nezdrava prehrana ili izloženost radioaktivnom zračenju. Povećan rizik nastajanja raka dojke vezan je i za pripadnost pojedinim rasama, narodima i etničkim skupinama kao i prostorima na kojima obitavaju. Tako je zanimljiv podatak da su žene Japana i Koreje, unatoč visokoj razvijenosti i modernoj tehnologiji kao i načinu rada koji je vrlo sličan zapadnjačkom, ipak pošteđenije od ove bolesti. Japan te Koreja svrstavaju se u grupu zemalja s niskom pojavnošću i smrtnošću od raka dojke. Najmanji broj žena s rakom dojke bilježi se u državama Afrike.

Hrvatska se po pojavnosti raka dojke danas nalazi u prosjeku tranzicijskih zemalja Europe, no za razliku od susjednih zemalja, s tendencijom stalnog porasta broja oboljelih i većom smrtnošću. Tomu je uzrok i nedavno ratno stanje, povećan stres i način života, kao i nedovoljna prosvjećenost naših žena te lošija zdravstvena zaštita, tj. izostanak prevencije i sistematskih pregleda.

Danas nažalost možemo utvrditi da će svaka jedanaesta državljanka Hrvatske tijekom života oboljeti od ove bolesti, dok je još nedavno to vrijedilo za svaku osamnaestu ženu. U Hrvatskoj rak dojke najčešći je uzrok smrti u žena starih od 35 do 59 godina, sa oko 240 smrtnih ishoda u toj dobnoj skupini.


Često pitanje koje žene postavljaju liječnicima je kako one mogu spriječiti pojavu raka dojke ili kako moraju živjeti da do raka dojke ne dođe. Naravno to je jedno od najtežih pitanja, ali i odgovora. Kako uskladiti rano rađanje i dugo dojenje, kako odrediti početak i kraj menstrualnog ciklusa, kako jesti samo zdravu hranu, kako izbjeći stres ili hormonsku terapiju, kako izbjeći ozračivanje i kako živjeti tamo gdje ima manje raka dojke, odnosno kako promijeniti svoju genetsku kartu i rizike koje ona donosi bez naše volje, odnosno kako promijeniti rasu? Naravno vrlo teško ili nikako. Možemo nastojati izbjegavati čimbenike rizika: ne pušiti, ne konzumirati veće količine alkohola, ne jesti masnu hranu, nemati višak kilograma, ne prekidati trudnoću, ne rađati u poznijim godinama, izbjegavati stres, no na većinu negativnih čimbenika možemo malo ili nikako utjecati.

Prevencija

Ono što nam ostaje u borbi protiv raka dojke jest: prosvjećivanje žena, tj. briga o vlastitom zdravlju uz redovite samopreglede te liječničke preglede. Važna je i briga države koja je uvođenjem sistematskih mamografskih pregleda u Hrvatskoj omogućila ranije otkrivanje ove bolesti te njezino uspješnije liječenje. Međutim, osviještenost žena na samom početku akcije nije bila dovoljna. Odaziv od 40% na taj program premalen je da bi se ostvario cilj probira. Međutim, 60 novootkrivenih karcinoma na otprilike 25 000pregledanih pokazuje opravdanost ove akcije dok će se za konačni uspjeh smanjenja smrtnosti morati pričekati još nekoliko godina.

Cilj razvijenih i dovoljno bogatih zemalja jest rano otkrivanje raka dojke radi smanjenja cijene liječenja, smanjenog izostanaka žena s radnog mjesta i od obiteljskih obveza, redukcije dugih bolovanja, ranijeg odlaska u mirovinu, gubitka radnih sati članova obitelji koji se brinu o ženi pogođenoj bolešću. Preventivnim pregledima višestruko štedimo novac zdravstvenim sustavima i, što je važnije, omogućujemo veći broj preživljavanja oboljelih.

Borbu protiv raka dojke svaka žena može započeti sama redovitim tjednim i mjesečnim pregledima dojke. Hrvatski liječnički zbor – Hrvatsko senološko društvo preporučuje samopreglede žena od pojave prvih ciklusa pa tijekom cijeloga života. Ne smije se zaboraviti da se rak dojke, iako vrlo rijetko, može pojaviti i u djevojčica kao i u vrlo mladih žena.

Samopregled dojki izvodi se tako da se prilikom tuširanja podigne ruka iznad glave te se cirkularnim kruženjem drugom rukom od bradavice prema rubu dojke otkrivaju neuobičajene promjene ili tvorbe. Samopregled dojki izvodi se u žena s ciklusom, u pravilu u prvom dijelu ciklusa. Dobro je upoznati promjene koje se dešavaju tijekom cijelog ciklusa, napose u drugom dijelu kada se pod utjecajem progesterona i estrogena mijenja veličina i struktura dojki. Tada srećemo uobičajene znakove za taj dio ciklusa: osjećaj povećanja dojki, bolnost i povećanu zrnatost žljezdanog tkiva, što nerijetko uznemiruje žene.

Bol ili napetost dojki u drugom dijelu ciklusa, bez promjena na koži ili pipanje neuobičajenih promjena kao što su povećani pazušni limfni čvorovi, najčešće ne znači pojavnost raka i takve promjene vezane su uz hormonsku aktivnost jajnika. Treba napomenuti i to da spomenute tegobe mogu izazvati i promjene u ciklusu.

Samopregled je iznimno važan. Postoji podatak da se u SAD–u čak do 40% žena javlja liječniku jer su same napipale kvržicu na dojci.

Međutim, treba imati na umu da se kod velikih dojki rak palpira tek kad dosegne veličinu od 2 cm, dok se kod malih dojki on osjeti kada je velik oko 1 cm, ako je tumor smješten površnije. To znači da je samopregled izvrsna dopunska metoda otkrivanja raka dojke, no da ne može ostaviti ženu mirnom ako sama ne pipa promjene, napose u dojci s obilnim žljezdanim tkivom.

Važno je znati i to da se najraniji oblici raka dojke teško otkrivaju samopregledom, a baš ti oblici pokazuju najbolje rezultate u liječenju i petogodišnjem preživljavanju.

Dakle uz samokontrolu potrebna je i klinička liječnička kontrola koja je nezaobilazna osnovna, orijentacijska dijagnostička metoda kada stručnjak koji se bavi dojkom pregleda i analizira promjenu veličine dojke, promjenu kože ili bradavice, prati postoji li iscjedak i naposljetku palpira dojku radi otkrivanja raka dojke. Takvi pregledi provode se jednom godišnje počevši od 35. godine pa tijekom cijeloga života.

Hrvatski liječnički zbor – Hrvatsko senološko društvo u svojim smjernicama navodi i da je klinički pregled orijentacijska metoda, što znači da nije dopušteno samo na temelju kliničkog pregleda isključiti postojanje raka dojke. Naime, kod svih tumora veličine ispod jednog centimetra ili napose ranih tumora sam palpatorni nalaz neće na vrijeme pokazati postojanje raka dojke. Čak ni stručna palpacija ne može biti jedini kriterij za sigurno isključenje ove bolesti.

Samopregled i klinički pregled samo su dio mozaične slike dijagnostičkog postupaka otkrivanja bolesti dojke ograničene vrijednosti, no vrlo je važan jer i taj postupak dovodi do ranijeg otkrivanja te uspješnijeg liječenja raka dojke.

Dijagnostika

Točnije dijagnostičke metode su ultrazvuk, mamografija te magnetna rezonanca.

Ultrazvuk je neštetan i ponovljiv, a preporučuje se ženama do 40. godine života, ako nemaju obiteljske ili osobne rizične faktore za pojavnost raka dojke. Ultrazvuk je izvrsna dijagnostička metoda koja raspoznaje ciste od tumora, dobroćudne od zloćudnih promjena te promjene unutar kanalića, što se ne vidi drugim dijagnostičkim postupcima. Dobar je za procjenu veličine tumora, zahvaćenost okolnih struktura, ali i za otkrivanje maligno promijenjenih metastatskih promjena u pazušnoj jami i na okolnim limfnim čvorovima, odnosno i za analizu struktura abdomena. Međutim, ultrazvuk ima jedan veliki nedostatak, a to je da ne prepoznaje tumore manje od 4 mm, a napose ne vidi takozvani duktalni karcinom in situ što je tek početak stvaranja tumora. A otkrivanjem baš toga tumora možemo govoriti o gotovo apsolutnoj izlječivosti raka dojke.

Kolor dopler, koji je dio ultrazvučne dijagnostike, dobra je pomoćna metoda u razlikovanju zloćudnih od dobroćudnih tumora, odnosno u razlikovanju tumora od upalnih stanja. No mjerenjem protoka kroz brojne i difuzno raspoređene žile u dojci ne može se postavljati dijagnoza raka dojke. Kod žena do 40. godine ultrazvuk je, uz klinički pregled za otkrivanje raka dojke, metoda izbora, a nakon 40. izvodi se u sklopu godišnjih mamografskih pregleda i po potrebi kod pojave sumnjivog nalaza.

Mamografija je druga metoda izbora u dijagnostici raka dojke u žena iznad 40 godina. Provodi se jednom godišnje, počevši od 38. do 40. godine u žena koje nemaju obiteljski ili osobni rizik. Mamografija je rendgensko zračenje vrlo slabog intenziteta, a slika se dobiva na filmu ili preko elektronskih čitača koji se rabe umjesto filma. Prednost mamografije je u mogućnosti vizualizacije duktalnog karcinoma in situ, dakle najranije pojave raka koja se na mamografiji vidi kao skupina posebno oblikovanih i strukturiranih mikrokalcifikata.

Mamografija ima veliku prednost u standardizaciji slika i u mogućnosti njihove usporedbe te u ranom otkrivanju sumnjivih sjena koje je tada moguće, pod kompjutorskim vođenjem, punktirati s preciznošću od nekoliko milimetara. Naravno mamografija ima svoje nedostatke, a to su povećana gustoća dojki kada točnost nalaza ne prelazi 70%, napose u mladih žena. Zato se ta pretraga preporučuje zdravim ženama tek u dobi iznad 40. godine. Kod starijih žena točnost ove metode je gotovo 100%, a baš u tih žena učestalost raka dojke je povećana.

Česti su napisi o štetnosti mamografskih pregleda ili čak o njihovoj nepotrebnosti. Potrebno je napomenuti da autori tih tekstova vjerojatno imaju vrlo ograničena iskustva s dojkom ili se njome ne bave, a za podlogu članaka često im služe neprovjereni ili nerecenzirani tekstovi s dvojbenim stručnim vrijednostima.

Magnetna rezonanca je skupa dijagnostička metoda koja za sada nalazi primjenu kao treća dijagnostička metoda u razrješavanju ožiljnih, upalnih ili promjena vezanih uz rekonstruktivnu, odnosno estetsku kirurgiju. Zbog cijene uređaja i pregleda i vremena pregleda još nije među prvim dijagnostičkim postupcima.

Zaključno se može reći da je samopregled važna dijagnostička metoda koja, kao i klinički pregled, ne može biti jedina za potvrdu ili isključenje raka dojke. Ultrazvuk je važna i potrebna dijagnostička metoda koja daje mnogo informacija iako ne može otkriti rani rak dojke. Mamografija može vidjeti rani rak dojke, no isto tako kod gustih dojki može previdjeti i do 20% tumora, napose ako slike nisu adekvatne ili ih očitava neiskusan mamolog.

Kombinacijom samopregleda, kliničkog pregleda, ultrazvuka i mamografije točnost pregleda se podiže do 93%. Nažalost, do 7% karcinoma ipak ne bude otkriveno pregledom te su zbog toga potrebne redovite kontrole. Samo rano otkriven rak dojke je izlječiv. Može se reći da je, u prosjeku, rak veličine do jednog centimetra izlječiv u 80% slučajeva, iako postoje iznimke ovisno o njegovoj vrsti i zloćudnosti.