Psalam 137 – 137. poglavlje
Tuga i žalost u Psalamu 137 – 137. poglavlje
Psalam 137 je jedan od najpotresnijih psalama u Bibliji. Napisan je tijekom izraelskog ropstva u Babilonu, nakon što su Babilonci porazili Izraelce i odveli ih u sužanjstvo. U ovom psalmu, Izraelci su duboko potreseni i žale za svojom domovinom, Jeruzalemom.
Psalam započinje riječima: “Kraj rijeke Babilonske sjedili smo i plakali kad smo se sjetili Siona.” Ove riječi odražavaju duboku tugu Izraelaca koji su bili prisiljeni napustiti svoj dom i živjeti u tuđoj zemlji. Izraelci su se sjetili svoje domovine i sjetili se svega što su izgubili.
U drugom dijelu psalma, Izraelci se prisjećaju kako su bili prisiljeni pjevati pjesme u tuđoj zemlji. “Pjevajte nam neku od pjesama Sionskih!” tražili su njihovi zatvorski čuvari.
No, Izraelci su bili previše potreseni da bi mogli pjevati. “Kako da pjevamo pjesmu Gospodnju u tuđoj zemlji?” pitaju se u psalmu.
Izraelci su se osjećali izgubljeno i tužno.
Osjećali su se kao da su izgubili sve što su imali. U psalmu se spominje kako su se prisjetili Jeruzalema i kako su se zakleli da nikada neće zaboraviti svoju domovinu. “Ako te zaboravim, Jeruzaleme, neka mi desna ruka zaboravi svirati.”
Tuga i žalost u Psalamu 137 – 137. poglavlje odražavaju duboku bol koju su Izraelci osjetili tijekom izraelskog ropstva u Babilonu. Ovaj psalam je podsjetnik na to kako je ljudska patnja neizbježna i kako je važno da se sjetimo svojih korijena i zahvalimo za sve što imamo.
Izraelsko ropstvo u Psalamu 137 – 137. poglavlje
U drugom dijelu Psalma 137, opisano je izraelsko ropstvo u Babilonu. Izraelci su bili prisiljeni živjeti u tuđoj zemlji, pod vlašću stranog naroda. Oni su bili bez svoje domovine, bez svoje kulture i bez svoje vjere.
U psalmu se opisuje kako su Izraelci bili prisiljeni raditi za svoje zatvorske čuvare.
“Naši čuvari su nas tjerali da radimo, a naši protivnici su nas prisiljavali da pjevamo”, piše u psalmu. Izraelci su bili prisiljeni raditi teške poslove, a njihovi zatvorski čuvari nisu imali milosti.
Izraelci su bili u izgnanstvu u Babilonu dugi niz godina. U psalmu se opisuje kako su se sjetili Jeruzalema i kako su se osjećali kao da su izgubili sve što su imali.
“Jeruzalem, ako te zaboravim, neka mi se zaboravi desna ruka”, piše u psalmu.
Izraelci su bili prisiljeni živjeti u tuđoj zemlji, pod vlašću stranog naroda. Bili su bez svoje domovine, bez svoje kulture i bez svoje vjere. No, unatoč svemu, Izraelci su se držali svoje vjere i nisu zaboravili svoje korijene.
Izraelci su se nadali da će jednog dana biti oslobođeni iz ropstva i vratiti se u svoju domovinu. “O Gospodine, vrati naše zarobljenike kao potoke u suhoj zemlji”, piše u psalmu.
Izraelci su bili u teškoj situaciji tijekom izraelskog ropstva u Babilonu. No, Psalam 137 – 137. poglavlje podsjeća nas na to da je važno držati se svojih korijena i ne zaboraviti svoju vjeru, čak i u najtežim okolnostima.
Molitva za osvetu u Psalamu 137 – 137. poglavlje
U trećem dijelu Psalma 137, opisana je molitva za osvetu. Izraelci su bili u teškoj situaciji tijekom izraelskog ropstva u Babilonu, a molitva za osvetu bila je njihov način da se osvete svojim neprijateljima i oslobode iz ropstva.
Molitva za osvetu u Psalamu 137 – 137. poglavlje je izrazito snažna i emotivna.
“Kćeri Babilonske, propast ćeš! Blago onome tko ti uzvrati za ono što si nam učinila”, piše u psalmu. Izraelci su se nadali da će se njihovi neprijatelji suočiti s kaznom za sve što su im učinili.
Izraelci su se osjećali izdano i napušteno tijekom izraelskog ropstva u Babilonu. No, molitva za osvetu u Psalamu 137 – 137. poglavlje nije samo o osveti.
To je molitva za pravdu. Izraelci su se nadali da će se njihovi neprijatelji suočiti s pravdom za sve što su učinili.
Molitva za osvetu u Psalamu 137 – 137. poglavlje podsjeća nas na to da je ljudska patnja neizbježna, ali da postoji nada za pravdu.
Izraelci su se nadali da će se jednog dana osloboditi iz ropstva i pronaći pravdu za sve što su prošli.
Izraelci su se držali svoje vjere tijekom izraelskog ropstva u Babilonu. Molitva za osvetu u Psalamu 137 – 137. poglavlje je bila njihov način da se osvete svojim neprijateljima i oslobode iz ropstva. Iako je ta molitva izrazito snažna i emotivna, ona nas također podsjeća na to da postoji nada za pravdu i da se uvijek trebamo držati svoje vjere, čak i u najtežim okolnostima.
Tagovi:
