Kako su mjeseci dobili ime

Što i kako su mjeseci dobili ime?

Kako su mjeseci dobili ime? Temelji kalendara kakvog poznajemo danas su bili postavljeni još u razdoblju starih civilizacija, poput antičkog Rima. Većina naziva mjeseci koje danas koristimo u hrvatskom jeziku potječe iz latinskog jezika, a kako su mjeseci dobili ime je prema rimskim božanstvima, vladarima, brojevima i slično. Mjesec siječanj (lat. Ianuarius) dobio je ime po rimskom bogu Janus, božanstvu početaka, prijelaza i vrata, koji je imao jedno lice okrenuto prema prošlosti a drugo prema budućnosti. Veljača (lat. Februarius) potječe od rimskog obreda pročišćenja zvanog Februa, koji se održavao krajem zime. Ožujak (lat. Martius) nazvan je prema bogu rata Mars, jer je u starom Rimu upravo tada započinjala vojna sezona. Travanj (lat. Aprilis) dolazi od latinske riječi aperire, što znači „otvoriti“, što simbolizira otvaranje pupoljaka i početak proljeća. Svibanj (lat. Maius) nazvan je po božici Maia, zaštitnici rasta i plodnosti, dok lipanj (lat. Iunius) nosi ime božice Juno, zaštitnice braka i žena.

Kako su mjeseci dobili ime uopće?

Druga polovica godine također nosi zanimljivu priču o tome kako su mjeseci dobili ime. Srpanj (lat. Iulius) prvotno se zvao Quintilis, što znači „peti“, jer je u starom rimskom kalendaru godina započinjala u ožujku. Kasnije je preimenovan u čast rimskog vojskovođe i državnika Julius Caesar, koji je proveo reformu kalendara poznatu kao julijanski kalendar. Kolovoz (lat. Augustus) ranije je nosio naziv Sextilis („šesti“), a preimenovan je u čast prvog rimskog cara Augustus. Rujan (lat. September) dolazi od riječi septem (hrv. Sedam), listopad (October) od octo (hrv. Osam), studeni (November) od novem (hrv. Devet), a prosinac (December) od decem (hrv. Deset). Ovi nazivi otkrivaju kako su mjeseci dobili ime po brojčanom redoslijedu kako su mjeseci u godini išli, no s reformom kalendara se postali deveti, deseti, jedanaesti i dvanaesti mjesec. Zbog pomicanja početka godine na siječanj, došlo je do tog nesklada i više nisu odgovarali njihovom današnjem položaju u godini. Ipak, nazivi su ostali nepromijenjeni i zadržali su se do dana današnjeg.

Priča kako su mjeseci dobili ime

Unatoč latinskim nazivima mjeseci u godini, hrvatski jezik koristi svoje narodne nazive mjeseci koji su povezani s prirodom. Iako su u međunarodnoj komunikaciji prisutni latinski oblici, hrvatski nazivi poput siječnja (vrijeme sječe drva), veljače (razdoblje kada zima „velja“, odnosno pokazuje snagu), ožujka (mjesec buđenja prirode), travnja (vrijeme rasta trave), svibnja (vrijeme cvatnje i bujanja), lipnja (mjesec cvatnje lipe), srpnja (vrijeme žetve srpom), kolovoza (kada se kola voze puna žita), rujna (vrijeme rike jelena), listopada (padanje lišća), studenoga (dolazak studeni) i prosinca (kada se prosi milostinja, zimski solsticij, vrijeme kada sunce naglo sine tj prosine, vrijeme prosinaca, odnosno zimskih blagdana) jasno pokazuje kako su mjeseci dobili ime na temelju prirode i poljoprivrednih ciklusa. Dok latinski nazivi odražavaju mitologiju i političku povijest Rimskog Carstva, hrvatski nazivi svjedoče o prirodnim promjenama i godišnjim dobima. S usporedbom ovih dviju tradicija možemo bolje shvatiti kako su mjeseci dobili ime i kako se u samim nazivima zrcali kulturni identitet svakog naroda.