Činjenica je da putnici oduvijek na putovanjima koriste određena mjesta za odmor. U prvo vrijeme to su bili prirodni zakloni od kiše, vjetra ili ostalih elementarnih nepogoda, a kako na većini putovanja nije bilo moguće pronaći prirodne zaklone, čovjek je počeo graditi postaje za predah, okrepu i odmor.
U povijesti su mnogi putni pravci bili podređeni lokacijama postaja na trasi putovanja. Sama lokacija postaje trebala je pružiti sigurnost putnicima za odmor, okrepu, izmjenu konja te siguran nastavak putovanja. Razmak među postajama određivala je brzina prometnog sredstva (konja, kočije).
Ovaj povijesni osvrt ukazuje na važnost i opravdanost prometno uslužnih površina uz autoceste, koje razvojem suvremenih prometnih sredstava u cestovnom prometu omogućuju veliko povećanje brzine i kapaciteta kretanja putnika i roba.
Termin "prateći uslužni objekti" (PUO) rabi se za sva odmorišta koja u svom sklopu imaju i sadržaje koji osiguravaju sve potrebe opskrbe i okrijepe korisnika autoceste.
Autocesta Rijeka-Zagreb d.d. kao koncesionar čl. 25. Ugovora o koncesiji, stekla je pravo na izgradnju sekundarnih sadržaja, pri čemu ima posebice pravo sama ili putem bilo kojeg drugog od nje imenovanog podkoncesionara, instalirati, proširiti, izgraditi, posjedovati i/ili dati u podlicencu ili podzakup bilo kakve sekundarne sadržaje uključujući između ostalog i trgovine, poslovne prostore, zgrade, benzinske stanice, restorane, parkirališta, reklamne panoe, parkove za rekreaciju i ostale sadržaje na, ispod, iznad ili uz autocestu s naplatom cestarine kao i u mjeri u kojoj je to dopušteno važećim propisima ovlaštena je stjecati pravo vlasništva na objektima sekundarnih sadržaja.