Agrokorov Fortenova mortale – Kako je pola Hrvatske pripalo Rusima

Kad mi netko kaže da je Ivica Todorić veliki i uspješan poduzetnik odmah ću mu odgovoriti da veliki i uspješni poduzetnici ne gube svoje imperije. Nisam čuo da su Musk, Arnault i Bezos izgubili svoje. Ni u Hrvatskoj nisam čuo ni za jedan drugi takav slučaj osim ovog o kojem pišem. Kad mi netko kaže da je Ivica Todorić krenuo od nule to isto nije točno: otac Ante mu je u bivšoj Jugoslaviji bio generalni direktor Agrokombinata - jedne od tada većih kompanija na ovim prostorima. Ako ništa drugo ostavio je sinu poslovno iskustvo i političke veze. Zanimljiva podudarnost je da su obojica imali problema sa likvidnošću svog biznisa. To je kada dižeš kredit za kreditom i eksponencijalno širiš svoje poslovanje pa na kraju više nisi u stanju redovno podmirivati obaveze. To je zbog toga što se previše oslanjaš na banke umjesto da neke stvari rješavaš iz akumuliranih prihoda.

Pogledajmo tu impresivnu seriju: 1992. u njegov poslovni portfelj ulazi Jamnica, 1993. Zvijezda. 1994. Ledo, Unikonzum i osniva Kreditnu banku Zagreb. 2005. kupuje PIK Vrbovec i Belje. Mercator 2020. - samo su neke od akvizicija koncerna Agrokor.

Sada Ivica Todorić kaže da je problem što su transakcije nakon uplitanja države išle bez nadzora nadležnih hrvatskih institucija. A gdje je bio taj isti nadzor kad si ti dignuo milijardu Eura ruskog kredita? Gdje je bio taj nadzor kada si otvarao kompanije u Nizozemskoj i prebacivao milijarde Eura? S kojim motivom? I nije ti bio problem uzeti ruski kapital? Čim vidim ovakvu hipokriziju odmah mi se čovjek prestane sviđati. Ova situacija sa prodajom Fortenove, unatoč uvedenim sankcijama, se događa upravo zbog duga Ivice Todorića ruskoj banci. Zašto kredit nije dignuo od EU banaka što je jedino logično i ispravno? Zašto nije kupovao zarađenim novcem? Sama ta činjenica da uzima kredit mimo hrvatskih geostrateških interesa (članstvo u EU i NATO) budi sumnju u njegov lik i djelo.

Imamo situaciju u kojoj Hrvatska vojno i otvoreno pomaže Ukrajini protiv Rusije a istovremeno dugujemo Sberbanku milijardu Eura sa kamatom plus novi dugovi kojih je 400 milijuna Eura. Sa kamatom. Ovo je kaos. To je kao da rahitični starac izaziva body buildera na takmičenje u dizanju utega. Koliko će Putin imati strpljenja i razumijevanja prije nego krene sa odmazdom? Evo vidimo koliko: već su prodali Fortenovu, unatoč uvedenim sankcijama, i uvalili nas u septičku jamu do grla. Politbirokrati, klerofili i strani agenti nas rasprodaju tuđinu. I to kojem? I unatoč uvedenim sankcijama. I tako neizravno financiraju rusku invaziju Ukrajine. Imajte na umu da su Sberbank i VTB ruske državne banke.

Ništa se bolje ne događa ni kada je država preuzela Agrokor. Umjesto da se koncern sanira rebalansom proračuna, koji se radi u drugim situacijama, i domaćim zaduživanjima, ili barem unutar EU, Hrvatska se obraća američkom fondu Knighthead osnovanom 2008. koji nema ni poštenu web stranicu. Gola naslovnica bez uobičajenih sadržaja za ozbiljne pravne osobe. Tko stoji iza tog fonda? Sam Bog zna. Gdje je kraj ludilu jednom kad pomahnitamo? Čini se da nema kraja hrvatskom ludilu dok se Matija Gubec ne digne iz groba i poludi.

Čitam i slušam Todorićeve intervjue. Ne djeluje mi uvjerljivo i čudno priča. Piše u njegovoj biografiji da je počeo sa cvijećem. Ali on sam je sve samo ne cvijeće.

Kako država reagira? Donosi specijalan zakon, popularno zvan Lex Agrokor, tj. "Zakon o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku", kojim preuzima kontrolu nad Agrokorom što je vjerojatno presedan u svijetu - ako ne računamo sramotne nacionalizacije i konfiskacije širom svijeta i kod nas. Ništa neobično za Hrvatsku. Tu se nakon 30 g. govori da treba donijeti dobre zakone. A što su političari radili 30 godina? Zašto već nemamo dobre zakone? Gdje su bili mehanizmi nadzora dok je Agrokor tonuo i sumnjivo se zadužio? Sada država na brzinu intervenira. Ne morate mi odgovoriti. Pozirali ste i koketirali umjesto razmišljali jer se tako Hrvate uči od davnina. Ne da razmišljamo nego da slušamo. U Hrvatskoj se više cijeni pokornost nego kreativnost. U Hrvatskoj se više cijeni koliko se puta javiš za riječ nego što si rekao.

Što drugo očekivati od čovjeka koji živi u Kulmerovim dvorima? I bez mrvice srama. Čiji su Kulmerovi dvori? Tvoji? Jesu zato što si se uknjižio kao vlasnik. Jesu zato što si platio traženu cijenu. No kome su ti Kulmerovi dvori oduzeti i zašto nisu vraćeni, ili obeštećeni, pravim vlasnicima nakon stvaranja Republike Hrvatske?

Sam naziv kaže ne Todorićevi nego Kulmerovi i vode se imovinskopravni postupci oko utvrđivanja vlasništva. Naime, predmetnu nekretninu Ferdinanda Kulmera konfiscirala je bivša Jugoslavija. Kao i imovinu Katoličke Crkve. Dok je crkvena imovina vraćena ili obeštećena, što kroz Vatikanske ugovore što kroz druge pravne akte, obitelji Kulmer nikada nije vraćena njihova nekretnina niti su obeštećeni za istu. Neću dublje ulaziti u ovu tematiku - to je priča za sebe. Ali nam govori o karakteru Ivice Todorića.

Vraćam se na temu članka. Nije baš pola Hrvatske pripalo Rusiji ali s obzirom na to koliki je bio Agrokor, sada Fortenova, moglo bi se tako reći u fleksibilnijem razgovoru. Deseci tisuća hektara što poljoprivrednih što industrijskih površina, 50.000 zaposlenih što, uključujući njihove uže obitelji, znači da 150-200 tisuća ljudi izravno ovisi o sudbini ovog koncerna.

Zašto naslov Agrokorov Fortenova mortale? Zato jer je država nespretno riješila gorući problem uvaljujući nas u nove dugove a povrh svega više ne znamo ni kome smo točno dužni ni tko je pravi vlasnik Fortenove.

Ono što znamo jest da Sberbank ima 44% a VTB 7.5% tj. zajedno preko 50% što se smatra većinskim vlasništvom i podrazumijeva upravljačka prava ili kontrolu nad pravnom osobom. Tj. imali su ali su, unatoč američkim sankcijama, prodali svoj udio u vlasništvu Saif bin Alketbi -ju. I običnom čovjeku je jasno da se na leđima malih ljudi u Hrvatskoj lome svjetski interesi. S jedne strane SAD i saveznici a s druge Rusija, Kina i neke Arapske zemlje ili kapital iz njih. Između smo mi, Hrvati i Hrvatska, stisnuti kao sendvič u tosteru.

Gledam na stranici www.ivicatodoric.com i ne vjerujem svojim očima. On sam je objavio kompromitirajuće dokumente o sebi. Pravo je pitanje kako može netko tko sam o sebi objavljuje kompromitirajuće dokumente stvoriti uspješni poslovni imperij? Gubitak je razumljiv ali kako ga je mogao stvoriti? Osim uz snažna politička mentorstva. Objavio je ugovor o prodaji udjela Adria group BV između Ivice Todorića i Ivice Todorića kao vlasnika pravne osobe tj. praktički sam sebi prodaje udio u navedenoj firmi koja je registrirana u Nizozemskoj. Uz još dvije u Nizozemskoj: Adria Group Holding BV i Agrokor Investments BV. I jednu u Švicarskoj: Agrokor AG. Koliko ja znam. Možda ih ima još. Te nekoliko u Hrvatskoj - između kojih je i firma Agrokor Projekti koja se pojavljuje u nizozemskim transakcijama. Dva pitanja: 1) Kakve veze imaš sa Nizozemskom a Agrokor je u Hrvatskoj tj. zbog čega ideš otvarati firme bez zaposlenih izvan Hrvatske? Tri su razloga zašto se to radi: skrivanje vlasništva, utaja poreza i malverzacije sa udjelima i kapitalom poput ilegalne trgovine dionicama i protupravnog izvlačenja dobiti. Istina je da još ništa nije dokazano tj. nema pravomoćnog sudskog pravorijeka u mnogim aktualnim procesima što je priča za sebe znajući da DORH nema stručnjake za visokoprofilni financijski kriminal. 2) Zbog čega prodaješ dionice sam sebi? Što time dobivaš? Jer ne vjerujem da si radio na svoju štetu.

Čitam jedan članak, Viktora Vresnika u Jutarnjem Listu od 07.11.2022., u kojemu autor piše da je nebitno za Hrvatsku tko je vlasnik Fortenove sve dok posluje po zakonu. Sjetimo se, a DORH nema stručnjake za visokoprofilni financijski kriminal. Kako naivno. Ili - namjerno?

Salto mortale, talijanski, izgovara se: säl-tō-mȯr-ˈtä-lā. Hrvatski prijevod: skok smrti.

Agrokorov (salto) Fortenova mortale.